[IN MEMORIAM] Slobodan Gračaković (1945. – 2025.)

Poštovana obitelj Gračaković, poštovana rodbino, poštovani prijatelji!
Danas kada se opraštamo od našega dragog profesora Slobodana Gračakovića, prisjetimo se
makar na čas na ono što je naš profesor bio i šta ostavlja iza sebe. Umjesto nabrajanja
najvažnijih podataka iz njegovog bogatog životnog puta htio bih se osvrnuti na ono po čemu
ćemo ga posebno pamtiti, svi mi koji smo bili njegovi prijatelji i koji smo s njim dijelili barem
jedan dio njegovog životnog puta.

Iako nije bio rodom iz Primorja, Slobodan je u Crikvenici proveo gotovo cijeli svoj život i
ostavio nemjerljiv trag, u sportu, u obrazovanju, u društvenom odnosno javnom životu.
Najveći dio svog života posvetio je sportu kao sportaš, trener, sportski djelatnik i profesor
tjelesnog odgoja.

Bio je čovjek odlučnog karaktera, visokih etičkih normi i uvijek okrenut zajednici i društvu u
cjelini, uvijek i isključivo vođen željom za napretkom i stvaranju boljih odnosa te boljih
uvjeta za razvoj mladih ljudi, posebno onih pred kojima je stajao cijeli životni vijek.
Nije nikada oklijevao biti u prvim redovima kada je to trebalo. Od sudjelovanja u
Domovinskom ratu do rada u lokalnoj politici. Njegove iznimne organizacijske sposobnosti
došle su do izražaja u brojnim sportskim klubovima i savezima koje je vodio na području
Crikvenice i naše Primorsko-goranske županije.

Posebno se istaknuo kao predsjednik Zajednice sportova PGŽ u periodu od 2004. do 2016.
godine. Dobro se sjećam tih dana jer sam bio svjedok njegovih napora, fizičkih i umnih,
vođen željom da od Zajednice koju je preuzeo kada je bila na samom organizacijskom
početku stvori ozbiljnu, respekta vrijednu udrugu.

Uspio je ! Zajedno sa svojim suradnicima profilirao je tu krovnu sportsku organizaciju kao
jednu od najuspješnijih među svim županijskim sportskim zajednicama u Republici
Hrvatskoj.

U njegovim mandatima pokrenut je 2006. Sportski godišnjak PGŽ-a. koji od tada redovito
izlazi svake godine, pokrenuta je 2009. izložba Sportske fotografije koja je također opstala do
danas te je napisana prva strategija razvoja sporta u PGŽ-a za razdoblje 2016. – 2021. Na
samom kraju zadnjeg mandata bio je jedan od inicijatora za izdavanje Sportskog biografskog
leksikona PGŽ-a što je kapitalno djelo iz domene sporta s ovih prostora u posljednjih 150
godina.

Bio je član Skupštine i Etičkog odbora HOO-a, jedan od rijetkih iz naše županije. Posebno se
isticala njegova elokventnost, bogato znanje, informiranost, razumijevanje problema u sportu
i svakodnevnici sportaša a koja je posebno dolazila do izražaja prilikom pripreme i
sastavljanja službenih dokumenata, pravilnika, kriterija, ali u pisanju govora u raznim
prigodama.

Tijekom više od pola stoljeća neprekidne aktivnosti dao je veliki doprinos razvoju sporta te je
za svoj rad dobitnik velikog broja društvenih priznanja i nagrada. Posebno ističem nagradu
Grada Crikvenice za životno djelo kao i najviše državno priznanje, nagradu HOO-a za životno
djelo u djelatnosti sporta Milan Neralić.

Odlaskom našeg poštovanog i dragog profesora izgubili smo jednog od posljednjih istinskih
entuzijasta i ljudi koji su više gledali na dobrobit drugih nego na svoju vlastitu. Crikvenički i
Primorsko-goranski sport izgubio je jednog od svojih zadnjih pravih amatera.

To je nenadoknadivi gubitak, ali ostaje ponos da smo poznavali jednog izuzetnog čovjeka i
svjedočili njegovom životu pravednika.

Koliko smo samo puta zajedno prošli put od njegovog doma do Rijeke, nošeni zajedničkom
željom, da kroz rad Zajednice sportova PGŽ damo svoj doprinos boljem svijetu, kojemu svi
težimo. Moram reći da jedino što je više volio i cijenio od svog poziva, bila je njegova obitelj.
Njegova supruga Marija i sinovi Petar i Dinko bili su njegova snaga i njegova ljubav. Rijetko
se sreće osoba koja je s toliko nježnosti, brige i uvijek sa strahom šta nosi život, govorila o
svojoj supruzi i svojoj djeci.

Htio bih s vama na kraju podijeliti stihove jednog našeg, malo poznatog i prerano
preminulog čakavskog pjesnika s Liburnije. Stihovi govore o životu i ljubavi i neka to budu
stihovi upućeni našem profesoru ali i nama.

Branimir Alfonzi, Na kraje živjenja
Večeras
Će se noć spustit…
Ja na ovaj svet moran pozabit,
Na svoj život stavit kračun,
Za svoji grehi platit račun.
A ti ćeš zavavek s manun bit,
Za moju dušu Boga molit,
Šapićat mi : - Vavek ću tvoja bit
I nikada te neću pozabit.
A va momente
Kad sklopin oče,
Prosin te nemoj tugovat.
Ni suzi nemoj pustit.
Ja gren na nebo za nas samo posteju steplit.

Ča reć profesore naš, dragi prijatelju, sada kada okrećemo zadnji list tvojega libra od života,
kad je ostalo još toliko toga za povidat, za zakantat za se nasmet.
Ma niš ne rabi.

Rabi nan samo ne zaboravit te i tu i tamo te spomenut da se ne ugasi iskra našeg prijateljstva.
Ovaj svijet će opstati i biti u ravnoteži tako dugo dok u njemu budu živjeli pojedinci kao što je
bio naš neponovljivi Slobodan Gračaković!

On će i dalje živjeti s nama u našim mislima. Upravo na njegovom tragu mi koji ostajemo
nastavljamo dalje, moramo.

Neka mu je laka primorska i hrvatska zemlja a obitelji i prijateljima iskrena sućut!
Počivao u miru.

Zajednica sportova Primorsko-goranske županije