Nagrade za životno djelo u oblasti sporta

2022. godina

Tonči Mikac

(Rijeka, 10. IV. 1954.), kuglački trener i sportski djelatnik. U Rijeci je završio Brodostrojarsku tehničku školu 1974. i potom na Tehničkom fakultetu diplomirao 1979. sa zvanjem dipl. ing. strojarstva, smjer proizvodno strojarstvo. Na istom fakultetu je magistrirao 1991. i doktorirao 1994. te stekao zvanje dr. tehničkih znanosti, znanstveno polje strojarstvo. Diplomirao je i na Višoj trenerskoj školi Fakulteta za fizičku kulturu u Zagrebu 1998. sa zvanjem višeg sportskog trenera kuglanja.

Od početka 1970-ih desetak godina igrao je aktivno nogomet u klubovima: Pomorac, Lučki radnik, Jedinstvo i Opatija. Položio je ispit za nogometnog trenera 1980. u Rijeci. Od 1984. djeluje kao ženski kuglački trener. U prvom dijelu klupske karijere vodio je ekipu Kuglačkog kluba Rijeka (1984. – 1987.) i potom je bio trener suradnik u KK-u Emo Celju iz Slovenije (1987. – 1991.). S ekipom Rijeke osvojio je Prvenstvo Jugoslavije 1985. u Beogradu i 1986. u Celju, te u Kupu europskih prvakinja 1. mjesto 1985. u Zagrebu i 2. mj. 1986. u Szegedu. Tako je postao prvi hrvatski i jugoslavenski kuglački trener koji je s ženskim klubom postao prvak Europe. Uz svoju tadašnju suprugu Sonju Mikac, prešao je u Celje. Uz glavnog trenera Vladu Gobeca bio je zaslužan za uspjehe kuglačica Emo Celja koje su četiri puta uzastopno osvojile 1. saveznu kuglačku ligu Jugoslavije od 1988. do 1991. te dva puta Kup Jugoslavije 1988. u Krškom i 1990. u Koprivnici. Uz to je ekipa Celja osvojila premijerni Svjetski kup (bivši KEP) 1989. u Beču i potom 2. mj. 1990. u Oggersheimu.

U vrijeme osamostaljenja Hrvatske vodio je ekipu KK Auto-Hrvatske iz Zagreba (1991. – 1992.). Na početku sezone 1992./93. bio je kratko trener KK Mlake iz Rijeke. U istom je klubu bio od 2005. savjetnik, a od sezone 2014./15. glavni je trener. S Auto-Hrvatskom osvojio je premijerno državno prvenstvo Hrvatske 1992. po sustavu turnira. Najveće uspjehe ostvario je s ekipom Mlake. Osvojio je s njima 1. hrvatsku kuglačku ligu: 2014./15., 2015./16., 2017./18., 2018./19., 2019./20., 2020./21. i 2021./22. te Kup Hrvatske 2017. u Rijeci, 2018. u Zaboku i 2022. u Rijeci. U međunarodnim kupovima je ekipa Mlake pod njegovim vodstvom u Svjetskom kupu osvojila: 1 mj. 2019. u Ludwigshafenu (što je bio prvi naslov za hrvatski ženski klub) i 2022. u Münchenu, 2. mj. 2018. u Zaprešiću i 3. mj. 2015. u Bačkoj Topoli i 2016. u Bolzanu te u završnici Lige prvakinja 1. mj. 2022. u Györu, 2. mj. 2019. u Zaprešiću i 2021. u Bambergu (održano kao završnica za sezonu 2019./20.) te 3. mj. 2015. u Straubingu, i 2016. u Bambergu. Kao glavni trener osvojio je u dosadašnjoj karijeri zaključno s 2022. godinom, 10 državnih naslova, 3 kupa i 12 medalja u međun. kupovima. Jedini je hrvatski ženski kuglački trener koji je osvojio Svjetski kup i Ligu prvakinja.   

Bio je prvi izbornik i trener ženske seniorske reprezentacije Hrvatske od 1992. do 2004. Vodio je repr. na Svjetskom prvenstvu 1992. u Bratislavi (ekipno zlato uz svjetski rekord, parovi zlato i bronca, pojedinačno bronca i kombinacija srebro), 1994. u Ludwigshafenu (ekipno bronca), 1996. u Pragu (ekipno 5. mj. i parovi srebro), 1998. u Celju (ekipno bronca i parovi bronca), 2000. u Poznanju (ekipno bronca), 2002. u Osijeku (ekipno bronca) i 2004. u Brašovu (ekipno 4. mj., pojed. bronca i kombinacija zlato). Zaslužan je za 11 medalja osvojenih na SP-u. Od 2014. je šef stručnog stožera ženske kuglačke repr. U tom periodu osvojeni su naslovi svjetskih ekipnih prvakinja za seniorke 2015. u Speichersdorfu i 2019. u Rokycany i juniorke 2018. u Cluju te zlatne medalje u svim disciplinama na pojed. SP-u u obje konkurencije, kao i na pojed. Svjetskom kupu, a postignuti su i svjetski rekordi.

Kao klupski trener i izbornik vodio je u svim disc. veliki broj državnih prvakinja i osvajačica medalja u državnoj repr. Iz riječkih klubova to su bile svjetske prvakinje: Biserka Perman, Sonja Mikac, Nevenka Bartolović, Marija Zver, Ljiljana Peroš, Ines Maričić, Ana Jambrović, Milana Pavlić, Mirna Bosak, Tihana Čavlović kao i brojne druge igračice.

U Hrvatskom kuglačkom savezu bio je član Izvršnog odbora i predsjednik Stručnog savjeta (1996. – 2004.) i dopredsjednik (2006. – 2014.). Na dužnosti predsjednika HKS-a nalazi se od 2014. U Kuglačkom savezu Primorsko-goranske županije bio je predsjednik od 1999. do 2003. i ponovo je toj dužnosti od 2007. u nekoliko uzastopnih mandata. Od 2014. predsjednik je KK Mlake. Uz to je bio i član Skupštine Hrvatskog olimpijskog odbora (2016. – 2020.). Uz navedeno, bio je u Zagrebu vanjski suradnik za: predmet kuglanje na Kineziološkom fakultetu, Hrvatskoj olimpijskoj akademiji HOO-a i Sportskom veleučilištu.

Ostvario je i iznimno uspješnu profesionalnu karijeru. U Tvornici motora i traktora Torpedo iz Rijeke radio je od 1980. do 1991. kao tehnolog i tehnički direktor. Na Tehničkom fakultetu zaposlen je od 1991. Stekao je zvanje redovitog profesora 2000. i redovitog prof. u trajnom zvanju, 2006. Dekan Tehničkog fakulteta bio je od 2004. do 2010. a potom od 2010. do 2013. prorektor za poslovne i integracijske procese Sveučilišta u Rijeci. Zatim je bio direktor Kampusa d.o.o. od 2013. do 2016. Objavio je više od 130 znanstvenih i stručnih radova. Član je Hrvatske Akademije tehničkih znanosti od 2005. i Znanstvenog vijeća za tehnološki razvoj HAZU od 2006. a bio je član Znanstvenog vijeća ATZH-a (2013. – 2017.).

Prema ostvarenim rezultatima najtrofejniji je trener i izbornik u povijesti hrvatskog ženskog kuglanja te jedan od najuspješnijih dužnosnika hrvatskog kuglačkog sporta.

Kao izbornik dobio je sa repr. priznanja za najbolju žensku ekipu Hrvatske, u izboru Sportskih novosti 1992. i HOO-a 1994. Kao trener bio je s KK Rijekom dobitnik priznanja za najbolju ekipu regije – Istre, Hrvatskog primorja i Gorskog kotara 1985., u izboru Glasa Istre i Novog lista, a s ekipom KK Mlake dobio je priznanja za najbolju žensku ekipu Primorsko-goranske županije i Grada Rijeke pet puta uzastopno od 2015. do 2019. i ponovno 2021. i 2022., u izborima ZSPGŽ-a i RSS-a U tim je izborima proglašen za najuspješnijeg sportskog djelatnika PGŽ-a i Grada Rijeke 2019. Predsjednik RH odlikovao ga je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara 1995. Dobio je 2007. i Nagradu NBC FIQ (međun. kuglačke federacije) za sportskog djelatnika. Pod njegovim trenerskim vodstvom Mlaka je proglašena za najbolju žensku ekipu desetljeća 2011. – 2020. Primorsko-goranske županije, u izboru Zajednice sportova PGŽ-a.

Darko Štimac

Darko Štimac

(Delnice, 16. VI. 1953.), svestrani sportaš, trener, sudac i sportski djelatnik. U Zagrebu je završio Elektrotehničku školu – smjer slaba struja i 1975. diplomirao na Višoj PTT školi sa zvanjem inženjera telekomunikacija. Bio je sudionik Domovinskog rata RH šest mjeseci u drugoj polovini 1991. kao logistika u Centru za obavješćivanje i uzbunjivanje u Delnicama. Odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata.

Kao osnovnoškolac počeo se u rodnom gradu baviti nogometom i skijanjem. Prve uspjehe postigao je u skijaškom trčanju. Bio je član SK Goranina iz Delnica (1961. – 1973.), SK Poleta iz Skrada (1974. – 1975.) i opet SK Goranina (1975. – 1980.). Nastupao je za te klubove i u vrijeme školovanja u Zagrebu. Bio je višestruki prvak Hrvatske, od kadetske do seniorske konkurencije. Na Prvenstvu Jugoslavije u mlađem dobnom uzrastu ostvario je više zapaženih plasmana: 1969. u Delnicama kao mlađi junior bio je četvrti u skijaškoj kombinaciji (trčanje i skokovi), 1972. u Ratečama kao stariji junior bio je sedmi u skijaškom trčanju i 1973. u Delnicama četvrti u istoj konkurenciji i postao je državni reprezentativac. Kao senior na PJ-u 1975 u Travniku bio je deseti u utrci na 10 km. Nastupao je za republičku repr. SR Hrvatske na Jugoslavenskom memorijalnom kupu ”Maršal Tito”. U nogometu je igrao za juniore nogometnih klubova: Dinamo iz Zagreba (1968.) i Ravna Gora (1969.) i potom za NK Goranin iz Delnica (1970. – 1974.), NK Omladinac iz Vrata (1975. – 1976.), NK Goranin (1977. – 1978.), NK Risnjak iz Lokvi (1979. – 1980.) i NK Goranin (1981. – 1988.). Kao lijevo krilo i napadač bio je najbolji strijelac Prvenstva srednjih škola 1972. u Zagrebu. Afirmirao se kao jedan od najboljih goranskih igrača u svojoj generaciji. Igračku karijeru je završio s 35 godina. Potom je od 1988. do 1991. kao trener vodio seniorsku ekipu Goranina i u sezoni 1989./90. ostvario plasman iz Goranske u Regionalnu ligu. Za trenera – kandidata u nogometu položio je ispit 1999. i od tada je više godina vodio mlađe uzraste i seniore HNK Goranina.

Tečaj za nogometnog suca položio je 1988., a za republičkog suca 1990. Kao uspješan sudac stekao je 1992. nakon osamostaljenja Hrvatske zvanje savezne kategorije i potom nepune dvije sezone sudio 3. Hrvatsku nogometnu ligu – Zapad. Zbog uspješnosti promaknut je u viši rang 2. HNL u kojoj je sudio četiri i pol godine i uvijek bio među najuspješnijim sucima. Potom je još nekoliko godina aktivno sudio u 3. HNL – Zapad na kojoj je uvijek bio među najboljim i najpriznatijim sucima. Na kraju sezone 1998./99. godine, kada je zbog dobne granice, morao prestati s aktivnim suđenjem u saveznom rangu natjecanja, bio je najbolje plasirani sudac A liste 3. HNL – Zapad. Nakon prestanka aktivnog suđenja postao je povjerenik za suđenje Nogometnog saveza Primorsko-goranske županije i na toj dužnosti ostao dvije i pol sezone, od 1999./00 do 2001./02. Zbor nogometnih sudaca Hrvatskog nogometnog saveza proglasio ga je 2000. instruktorom savezne kategorije. Od tada je aktivan u nogometnoj struci, na tečajevima za nove suce, testiranjima i predavanjima, te kontrolama za regionalnu i saveznu kategoriju. Bio je delegat 3. HNL – Zapad (2001./02. – 2002/03.), 2. HNL – Jug (2002./03. – 2005./06.) i jedinstvene 2. HNL (2006./07.) Bio je član Komisije HNS-a (2006./07.) za 3. i 4. HNL – Zapad za testiranje kontrole spremnosti sudaca i za pregled uvjeta za nastup klubova 3. HNL i 4. HNL. Potom je opet bio delegat 3. HNL – Zapad (2007./08. – 2012./13). Bio je povjerenik za suđenje 2. HMNL – Zapad (2002./03. – 2005./06.) i delegat 4. MNLŽ – nogometnog središta Rijeka (2013./14. – 2018./19.), povjerenik za suce mlađih uzrasta i natjecanja MNL Gorski kotar – Lika (1996./97.) i 2. HMNL – Zapad (2012./13. – 2016./17.) te kontrolor suđenja 1. HMNL od 2013./2014. do danas. Od 2016. instruktor je za suce futsala HNS-a, povjerenik za suce futsala i Član Komisije za provedbu seminara futsal sudaca 1. i 2. HMNL. Od sezone 2017./18. povjerenik je za suce futsala regije Zapad 2. Biran je 2018. na dužnost predsjednika Komisije za mali nogomet i nogomet na pijesku HNS-a. Bio je tajnik Nogometnog saveza za Gorski kotar 1991. – 1993. U Nogometnom savezu PGŽ-a od 1998. obnašao je brojne dužnosti kao član Izvršnog i Stručnog odbora, član komisija: za nogometne suce, mali nogomet i pregled igrališta. Bio je član Stručne komisije Zbora nogometnih sudaca. Od 2012. predsjednik je Komisije za mali nogomet i uz to zadužen je za problematiku i razvoj futsalskih sudaca u regiji Zapad. Jedan je od najsvestranijih županijskih nogometnih djelatnika.

Nakon prestanka aktivnog skijanja bio je osnivač Ski kluba Kupjak iz istoimenog mjesta kod Ravne Gore, gdje je kraće vrijeme živio. Potom je trenirao žene u SK Goraninu iz Delnica i mlađe uzraste u republičkoj repr. Hrvatske. U vrijeme raspada SFR Jugoslavije bio je jedan od osnivača Hrvatskog skijaškog saveza nakon promjene naziva. U HSS-u imenovan je za voditelja nordijskog dijela te direktora i izbornika repr. Hrvatske. Do kraja natjecateljske sezone 2001./02. bio je na čelu Odbora za nordijske discipline i biatlon HSS-a i direktor repr. u skijaškom trčanju. Nakon osamostaljenja države Hrvatske imao je čast da prilikom prvog nastupa na Zimskim olimpijskim igrama 1992. u Albertvillu zajedno sa →Sinišom Vukonićem pronese zastavu Republike Hrvatske na svečanom otvorenju. Bio je kao direktor repr. i na ZOI 1994. u Lillehammeru, te na Svjetskom prvenstvu za seniore 1997. u Trondheimu, kada je iz Hrvatske nastupio samo →Antonio Rački, i na SP-u za juniore 1996. u Assiagu i 2001. u Schonachu. Ispit za suca u skijaškom trčanju položio je 1994. a potom i za tehničkog delegata. Od tada je aktivan kao sudac i delegat na svim skijaško-trkačim natjecanjima u Hrvatskoj. Od samog osnutka HSS-a član je Izvršnog odbora, a od 2006. pri Odboru za nordijske discipline predsjednik je Pododbora za suce. Jedan je od osnivača Skijaškog saveza PGŽ-a (1994.), čiji je prvi i do danas jedini profesionalni tajnik već više od 25 godina u kontinuitetu. I nakon odlaska u mirovinu 2018. ostao je raditi honorarno. Kao tajnik zaslužan je između ostalog za redovito objavljivanje prigodnih publikacija i godišnjaka SSPGŽ-a.

Od ostalih aktivnosti u sportu bio je profesionalnni tajnik Saveza fizičke kulture općine Delnice te Udruženja i saveza športova općine Delnica. Jedan je od osnivača i prvi tajnik Zajednice sportova Grada Delnice 1998. Bio je predsjednik Odbora za odgoj, obrazovanje, sport, kulturu i tehničku kulturu Vijeća grada Delnica (2006. – 2010.). Bio je 2006. najzaslužniji za ponovno oživljavanje skijaških skokova u Delnicama organizacijom promotivnih skokova na 70-metarskoj skakaonici, čime je započela izgradnja jedinstvenog Nordijskog centra u Hrvatskoj i Delnicama, zajedno s pokretanjem škole skakanja i nordijske kombinacije, kao i formiranjem i nastupom repr. Hrvatske. Od 2004. neprekidno je član Izvršnog odbora Zajednice sportova PGŽ-a u pet mandata zaredom, a od 2004. do 2008. bio je na dužnosti dopredsjednika. U svojim mandatima bio je zadužen za praćenje sljedećih sportova: nogometa, skijanja, šaha, biatlona, snowboardinga, malog nogometa i sportskog ribolova na slatkim vodama.

Prema ukupnoj sportskoj karijeri jedan je od najsvestranijih pojedinaca u povijesti sporta PGŽ-a. Posebno je značajan njegov doprinos skijaškom sportu u Hrvatskoj i u PGŽ-u.

Proglašen je za najboljeg sportaša Općine Delnice 1973. Dobitnik je: Priznanja povodom 30-godišnjice SOFK-e Delnice, 1991., Medalje i zahvalnice Organizacijskog odbora ZOI-a, 1992. u Albertvillu, Srebrne povelje povodom 110 godina organiziranog skijanja u Hrvatskoj i 65 godina djelovanja Hrvatskog skijaškog saveza, 2004., Priznanja SSPGŽ-a za 20-godišnju aktivnost u razvoju i unapređenju skijaškog sporta na području PGŽ-a, 2014. i za 25-godišnju aktivnost 2019., Priznanja Komisije za suce NSPGŽ-a za 30-godišnju aktivnost, i brojnih drugih nagrada.

Dragutin Galina

Dragutin Galina

(Račja Vas, Općina Lanišće, 1. I. 1957.), karatist i trener karatea, sportski djelatnik. U Rijeci je završio Srednju tehničku građevinsku školu 1975. kao građevinski tehničar, a 1980. diplomirao je na Fakultetu graditeljskih znanosti sa zvanjem dipl. ing. građevinarstva. Na Društvenom veleučilištu u Zagrebu je 2009. završio specijalistički diplomski stručni studij za izobrazbu trenera, stekavši zvanje stručnog specijalista trenerske struke. Sudionik je Domovinskog rata RH 1992. i 1994. kao pripadnik 3. opatijske bojne 155. brigade HV-a iz Crikvenice. Bio je u zapovjedništvu 3. bojne, a potom je od listopada 1994. do siječnja 1996. bio u sastavu 8. domobranske pukovnije iz Rijeke te je sudjelovao u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja. Demobiliziran je u činu vodnika. Odlikovan je Spomenicom domovinskog rata.

Kad se 1975. preselio u Matulje imao je uvjete za treniranje karatea i postao je član sekcije Karate kluba Rijeka u Opatiji. Paralelno je još tri godine trenirao nogomet u NK Opatiji. Početkom 1977. bio je među desetak osnivača Karate kluba Metal iz Opatije. Od sredine 1978. pet je godina išao svakog tjedna na treninge u Ljubljanu kod japanskog majstora Tokohizu Takashia, od kojeg je najviše naučio o karateu. Tijekom natjecateljske karijere bio je član karate klubova: Metal (do 1986.), Rijeka (1986. – 1989.), Pobjeda iz Rijeke (1989. – 1991.), Partizan Zamet (1991. – 1992.) i Opatija (1992. – 1993.). U početku je trenirao paralelno kate i borbe, a potom se više posvetio borbama. Prvi uspjeh ostvario je osvajanjem naslova prvaka SR Hrvatske u katama, 1981. u Rijeci. Potom je na PH-u 1984. u Zagrebu bio 3. (do 69 kg), 1986. u Osijeku 3. (do 69 kg i u otvorenoj kategoriji), 1988. u Splitu 3. (do 69 kg) i 1989. u Zagrebu 2. (u otvorenoj kat.). S ekipom Rijeke nastupio je u sezoni 1986./87. u 2. saveznoj karate ligi, a 1987. osvojio je Europski kup u tradicionalnom karateu u Trevisu. Nakon osamostaljenja Hrvatske osvojio je 1992. s Partizanom Zamet 2. mjesto u Hrvatskoj ligi. Nastupao je za republičku selekciju Hrvatske od 1983. do 1987. Prestao se aktivno natjecati u 37. godini života. Kao veteran je tri puta osvojio turnir Croatia kup u Zagrebu: 1997., 1998. i 2000. u otvorenoj kat.

Od 1992. glavni je trener u KK Opatiji. U tri desetljeća u tom je klubu trenirao i odgojio veliki broj natjecatelja, među kojima se posebno ističu državne prvakinje i reprezentativke Jelena Kovačević, Dijana i Azra Saleš, Ivona Tubić, Maja Zorić, zatim Neven Martić itd. Od 1998. do 2002. bio je izbornik ženske kadetske reprezentacije Hrvatske. U tom periodu nije bilo službenih međunarodnih natjecanja za kadetkinje pa je vodio repr. na turnirima. Od 2002. do 2019. bio je izbornik seniorske ženske repr. Hrvatske u borbama i postigao je značajne rezultate. Vodio je žensku senior. repr. na: Svjetskom prvenstvu 2008. u Tokiju (pojedinačno bronca), 2010. u Beogradu (pojed. i ekipno bronca), 2012. u Parizu (pojed. i ekipno srebro); na Europskom prvenstvu 2003. u Bremenu (pojed. srebro i bronca), 2005. na Tenerifima (pojed. zlato), 2006. u Stanvageru (pojed. srebro), 2009. u Zagrebu (pojed. dva zlata i bronca), 2010. u Ateni (pojed. dva srebra), 2011. u Zürichu (pojed. srebro i dvije bronce), 2012. na Tenerifima (pojed. zlato i bronca i ekipno srebro), 2013. u Budimpešti (ekipno zlato), 2014. u Tampereu (pojed. zlato i bronca i ekipno bronca), 2015. u Istanbulu (pojed. zlato i srebro i ekipno zlato), 2016. u Montpellieru (pojed dvije bronce i ekipno srebro) i 2018. u Novom Sadu (pojed. srebro i bronca i ekipno bronca), na Svjetskim igrama neolimpijskih sportova 2009. u Kaoshiungu (pojed. zlato i bronca), na Europskim igrama 2015. u Bakuu (pojed. zlato, srebro i bronca), te na Mediteranskim igrama 2005. u Almeriji (pojed. srebro), 2009. u Pescari (pojed. zlato i srebro) i 2013. u Mersinu (pojed. bronca). Ukupno su pod njegovim vodstvom osvojene 42 medalje (11 zlata, 14 srebra, 17 bronci). Osim J. Kovačević, A. Saleš i I. Tubić vodio je u repr. i osvajačice medalja: Petru Naranđu, Petru Volf, Emu Aničić., Anu-Mariju Čelan – Bujas, Mašu Martinović, Ivanu Bebek, Anu Lenard i Alessandru Hasani. Zaslužan je kao trener i za uspjehe natjecatelja svoj kluba na juniorskim prvenstvima. Na Svjetskom prvenstvu 2003. u Marselju (pojed. zlato) i na Europskom prvenstvu 2003. u Wroclavu (pojed. srebro), 2004. u Rijeci (pojed. zlato), 2014. u Lisabonu  (pojed. bronca) i 2015. u Zürichu (pojed. bronca).

Od 2019. do odlaska u mirovinu 2022. bio je profesionalni trener u borbama, u stručnom stožeru muške i ženske reprezentacije Hrvatske.

Uz trenerski rad bavio se 1997. i 1998. suđenjem na karate natjecanjima. Od 2004. je predsjednik KK Opatije u pet uzastopnih mandata. U Karate savezu Primorsko-goranske županije (prijašnji naziv: Regionalni odbor za karate Istre, Primorja i Gorskog kotara) bio je predsjednik (1991. – 1995.). te član Upravnog odbora i Natjecateljske komisije od 1996. do danas. U Hrvatskom karate savezu bio je član Izvršnog odbora (1991. – 1995.). U Sportskom savezu grada Opatije biran je za prvog predsjednika Komisije za vrhunski sport u mandatu (2003. – 2007.). Potom je bio član IO-a (2016. – 2019.), a od 2019. obnaša dužnost predsjednika SSGO-a. Stekao je trenersku licencu Svjetske karate federacije (WKF) 2011. U proljeće 2021. HKS ga je promovirao u nositelja visokog zvanja: crni pojas 7. DAN. Od 2022. predsjednik je Nadzornog odbora HKS-a.

Prema ostvarenim rezultatima jedan je od najuspješnijih sportskih trenera u Gradu Opatiji te jedan od najtrofejnijih izbornika iz PGŽ-a i u povijesti hrvatskog karate sporta.

Kao izbornik karate repr dobitnik je priznanja za najbolju žensku ekipu Hrvatske 2013., 2016. i 2018. po izboru Hrvatskog olimpijskog odbora, a 2013. i 2015. po izboru Sportskih novosti. Dobio je priznanje kao najuspješniji sportski djelatnik PGŽ-a 2012., po izboru Zajednice sportova PGŽ-a. Osam puta je proglašen najboljim trenerom Grada Opatije. Deset puta dobio je od HKS-a priznanje za postignute vrhunske rezultate.

2021. godina

Senad Seno Čusto

Senad – Seno Čusto (posthumno)

(Bugojno, BIH, 22. I. 1955. – Rijeka, 5. XI. 2021.), streljački trener i sportski djelatnik. Završio je Željezničku školu ”Vaso Miskin – Crni” u Sarajevu sa zvanjem strojovođa i KV elektromehaničar. Stekao je 1990. zvanje instruktora streljaštva na Fakultetu za fizičku kulturu u Zagrebu. Pri Hrvatskoj olimpijskoj akademiji u Zagrebu završio je tečaj za trenera streljaštva 1999. Potom je na ISSF-ovoj akademiji u Finskoj stekao zvanje međunarodnog trenera streljaštva C licence 2011.
Tijekom školovanja bavio se raznim sportovima. Kao junior nastupao je za Nogometni klub Jedinstvo iz Brčkog. Dolaskom u Rijeku 1977. zbog zaposlenja nastavio je igrati u NK Lokomotiva. Potom je završio tečaj za nogometnog sudca te nekoliko godina aktivno sudio kao regionalni sudac. Streljaštvom se počeo baviti 1982. kao član SK Lokomotiva iz Rijeke. U tom je sportu najprije bio rekreativac a potom i aktivni natjecatelj u serijskom programu do 1990. Iste godine započeo je trenersku karijeru. U suradnji s kolegom Zoranom Janjićem iz Lokomotive izrađuje programe za strijelce početnike iz mlađih dobnih kategorija, odnosno za klupsku školu streljaštva, koja uspješno djeluje već tri desetljeća, a dala je veliki broj državnih prvaka i reprezentativaca. Potom 1995. započinje s radom u međunarodnom programu za zračnu i malokalibarsku pušku u kategorijama juniorki i seniorki. Najveće uspjehe u trenerskoj karijeri postigao je u suradnji sa streljačicom Snježanom Pejčić. Pod njegovim vodstvom osvojila je brončanu medalju na Olimpijskim igrama 2008. u Pekingu, postala je europska prvakinja, svjetska viceprvakinja i rekorderka te pobjednica Svjetskog kupa. Sveukupno je osvojila 35 medalja na najznačajnim međunarodnim natjecanjima i najuspješnija je hrvatska streljačica od osamostaljenja države. Uz nju trenirao je i druge reprezentativke: Pamelu Samardžić, Maju Bruketa Bujanović, Ines Košpo, Snježanu Matanović, Arisu Šerifović, Mašu Berić i Sanju Čusto. Kao dugogodišnji trener Lokomotive, sa svojim streljačicama osvojio je nekoliko naslova državnih prvakinja u kategoriji zračna puška za seniorke, a njegove natjecateljice su i višestruke pobjednice Kupa Hrvatske. Kao trener nastupio je na OI 2008. u Pekingu, 2012. u Londonu i 2016. u Rio de Janeiru te na brojnim drugim važnim međunarodnim natjecanjima.
Bio je jedan od suosnivača SK Lokomotiva iz Rijeke 1982. te tajnik kluba. Od 2005. bio je član Stručnog savjeta Hrvatskog streljačkog saveza. Postao je prvi predsjednik Udruge streljačkih klubova Primorsko-goranske županije 2020. Djelovao je i kao streljački sudac.

Miljenko Butković

Miljenko Butković

(Novi Vinodolski, 3. XI. 1953.), sportski djelatnik. U Rijeci je završio Srednju tehničku školu i diplomirao na Tehničkom fakultetu sa zvanjem dipl. ing. strojarstva.
Tijekom osnovnog i srednjoškolskog školovanja bavio se nogometom i atletikom. Bio je član AK Kvarnera i NK Orijenta iz Rijeke ali se kao talentirani sportaš zbog zdravstvenih problema morao rano prestati aktivno baviti sportom. Početkom studija igrao je šah u ŠK Kvarneru. Od sredine 1970-ih djeluje kao sportski dužnosnik. U Rukometnom klubu Vinodol iz Novog Vinodolskog bio je od 1976. do 1993. član Izvršnog odbora te potom predsjednik a od 1989. do 1993. i trener mlađih dobnih uzrasta. Paralelno je od 1980. zajedno sa mještanima promovirao boćanje a potom je bio i među osnivačima Boćarskog kluba Povile. U tom Klubu je do 2005. bio igrač, član Upravnog odbora, tajnik i predsjednik.
Iz zdravstvenih razloga napušta aktivno bavljenje boćanjem i počinje se rekreativno baviti stolnim tenisom. U rad STK Crikvenice uključuje se 2010. godine. Bio je član Klupskog odbora a onda i predsjednik. Uz muške selekcije Klub je imao žensku ekipu koja se u dva navrata plasirala u najviši rang natjecanja – Super ligu. Po isteku mandata u STK Crikvenici uključuje se u malu skupinu entuzijasta stolnog tenisa u Novom Vinodolskom te oformljuju dvije ekipe STK Vinodol koje se uključuju 2018. u županijska liga natjecanja. Uz navedeno bio je i suosnivač Šahovskog kluba Zrinski-Frankopan iz N. Vinodolskog.
Najveći doprinos dao je kao dužnosnik u boćarskim organizacijama. Od 1982. do 1984. bio je povjerenik i voditelj dvije lige na području Boćarskog saveza PGŽ. U Boćarskom savezu Primorsko-goranske županije obnašao je dužnost: člana Skupštine 2000. – 2004., člana Upravnog odbora 2004. – 2012., te predsjednika 2013. – 2017. i 2020. – 2021. Ponovno je izabran za predsjednika Boćarskog saveza PGŽ-a u mandatnom razdoblju 2021. – 2025. Pod njegovim vodstvom to je jedan od najbolje organiziranih boćarskih saveza u Hrvatskoj. Paralelno je u dva mandata i to 2013.-2017. te 2021.- 2025. biran u Izvršni odbor Hrvatskog boćarskog saveza a u prvom mandatu bio je i predsjednik Komisije za akte. Veliki doprinos dao je i u djelovanju Zajednice sportova PGŽ-a. Biran je za člana Izvršnog odbora u pet uzastopnih mandata od 2004. do 2024. Na dužnosti dopredsjednika ZSPGŽ-a bio je od 2012. do 2016. i ponovno je izabran na tu poziciju 2020.
Član je uređivačkog odbora većeg broja lokalnih publikacija vezanih za boćanje i stolni tenis.
Za svoj dugogodišnji rad u sportu dobitnik je značajnih i vrijednih nagrada i priznanja. Između ostalog proglašen je za najboljeg sportskog radnika Saveza za fizičku kulturu Općine Crikvenica 1990.

Damir Radonić

Damir Radonić

(Split, 11. V. 1956.), vaterpolist, vaterpolski trener i sportski djelatnik. U Rijeci je završio Srednju tehničku školu sa zvanjem strojarski tehničar i Višu pomorsku školu sa zvanjem ing. brodostrojarstva.
Vaterpolo je počeo rekreativno igrati kao dječak dok mu je otac bio trener Primorja od 1964. do 1968. a za juniore Kluba počeo je nastupati 1971. S juniorskom ekipom postao je državni viceprvak u Kotoru. Najveći uspjeh postigao je plasmanom u finale Kupa pobjednika kupova 1976. Iste je godine, kao član reprezentacije SFR Jugoslavije do 20 godina, osvojio zlatnu medalju na Balkanskom prvenstvu u Solunu. Od 1978. do kraja karijere 1991. nastupao je za riječki klub Burin. U ekipi VK Burin djelovao je paralelno kao najbolji igrač i strijelac te trener i tajnik. Pod njegovim vodstvom Burin je pet puta osvojio 2. saveznu vaterpolo ligu Jugoslavije 1982., 1983., 1989., 1990. i 1991.
Paralelno sa igračkom započeo je i dužnosničku karijeru u sportu. Kao tajnik Burina postao je član Skupštine Saveza za fizičku kulturu Rijeke. Pozvan je 1988. u PVK Primorje na poziciju tajnika Vaterpolske sekcije. Nakon reogranizacije Športskog društva Primorje 08, krajem 1990. i odvajanjem klubova, postao je profesionalni direktor Vaterpolskog kluba Primorje. Na toj poziciji ostao je gotovo tri desetljeća do odlaska u mirovinu 2018. Za vrijeme njegovog mandata kao direktora Klub je ostvario najveće uspjehe u povijesti. Između ostalog osvojili su: Prvenstvo Hrvatske 2014. i 2015., Kup Hrvatske 1995., 2013., 2014. i 2015., Mediteranski kup 1997., Regionalnu ligu 2013., 2014. i 2015. te naslov viceprvaka u Ligi prvaka 2012. i 2015. Bio je paralelno član Izvršnog odbora Hrvatskog vaterpolskog saveza od preustroja 1991. do 1996. i potom od 2004. do 2013. te Izvršnog odbora Riječkog sportskog saveza do 2012. Osnivač je i utemeljitelj Ženske sekcije Vaterpolo kluba Primorje 2005. koja je iste godine osvojila Kup Hrvatske i Prvenstvo Hrvatske 2007.

2020. godina

Marijan Brnčić

Marijan Brnčić

Marijan Brnčić, znan  kao Brna bio je nogometaš i nogometni trener, sportski djelatnik. U Rijeku se, zbog školovanja, doselio 1956. godine i odmah nakon probnog treninga postao član podmlatka NK Rijeka a da prije toga nije igrao ni u jednom klubu. S nepunih 19 godina postao je 1959. standardni član prve ekipe i počeo igrati u 1. saveznoj nogometnoj ligi Jugoslavije. 1964. godine prešao je u zagrebačku Trešnjevku, a potom igra za najbolji zagrebački klub Dinamo od 1966. do 1969. S ekipom Dinama postigao je najveći uspjeh u povijesti kluba osvajanjem Kupa velesajamskih gradova (od 1972. Kup UEFE), u sezoni 1966./67. S Dinamom je osvojio i Kup Jugoslavije 1969. U inozemstvu je nastupao za belgijske prvoligaške klubove KSV Waregem (1969. – 1972.) i KV Kortrijk (1973. – 1976.). U sezoni 1972./73. ponovno je bio član Dinama.
Nastupao je i za reprezentaciju Jugoslavije (1962. – 1963.) 1976. postao pomoćni trener seniorske ekipe Rijeke, dok je 1979. kao glavni trener Rijeke osvojio Kup Jugoslavije, Potom je postao pomoćni trener Miroslava Blaževića, a prvu ekipu vodio je ponovno od 1981. do 1983. godine Potom je trenirao NK Zagreb 1983. – 1984., GOŠK Jug iz Dubrovnika 1985. – 1986., NK Orijent iz Rijeke 1987. – 1989. i reprezentaciju Tunisa 1989. – 1990. godine.
Uz to je u Orijentu bio voditelj omladinske škole, direktor i sportski direktor. U matičnom klubu Rijeka obnašao je također dužnost direktora omladinske škole i sportskog direktora. Bio je član Izvršnog odbora Saveza nogometnih trenere Hrvatske, kao i područni instruktor za Nogometno sjedište Rijeka Hrvatskog nogometnog saveza. Uz to je u HNS-u bio i izbornik malonogometne reprezentacije Hrvatske na njezinim prvim službenim natjecanjima: SP-u 1998. u Gvatemali (5. mjesto), te EP-u 1999. u Španjolskoj (5. – 8. mj.) i 2001. u Rusiji (5. – 8. mj.). Potom je do 2012. bio izbornik reprezentacije Hrvatske za dječake starosnog uzrasta od 14 i 15 godina. Prema ostvarenim rezultatima tijekom igračke karijere jedan je od najuspješnijih nogometaša poteklih iz Primorsko-goranske županije.
Jedan od najjtrofejnijih hrvatskih nogometnih trenera Branko Zebec ga je uvrstio u idealni sastav igrača izabranih među onima koje je vodio tijekom 30-godišnje trenerske karijere. Sportski novinari su ga 2008., u anketi provedenoj u povodu objavljivanja klupske monografije uvrstili u idealnu ekipu Rijeke svih vremena. Dobitnik je Zlatne plakete HNS-a 1992. i Medalje Grada Zagreba 2016. zajedno s članovima najuspješnije generacije NK Dinama iz 1967. godine.

Žarko Despot

Žarko Despot

Žarko Despot je dugogodišnji sportski djelatnik, učitelj skijanja i jedriličar. U Rijeku se doselio nakon završenog studija te učlanio u Ski klub Rijeka. U klubu je tijekom četiri i pol desetljeća obnašao brojne dužnosti. Kao član Izvršnog odbora bio je zadužen za školu skijanja. Na dužnosti predsjednika kluba nalazio se 1992. – 2001. te potpredsjednika i tajnika 2002. – 2009. Svake je zime od 1976. do 2002. u klupskoj školi skijanja odradio tečaj – nastavu alpskog skijanja na snijegu (prvenstveno za djecu i mladež). U vrijeme njegovog vođenja Ski klub Rijeka bio je među najuspješnijim skijaškim klubovima u Hrvatskoj. Bio je jedan od suosnivača Skijaškog saveza Primorsko-goranske županije 1994. te član IO-a od osnivanja do 2002. Bio je član IO-a Hrvatskog skijaškog saveza u više mandata od 1993. do 2010. godine, te suosnivač i član IO-a Zbora učitelja skijanja Primorsko-goranske županije.
Djelovao je kao voditelj FIS natjecanja na Platku 1982. godine. Kao skijaški sudac sudjelovao je na međunarodnim FIS natjecanjima od 1982. – 2006. Na Zimskim olimpijskim igrama 1984. u Sarajevu bio je sudac na vratima za muški slalom, veleslalom i spust. Uz to djelovao je kao sudac, tehnički delegat, voditelj i suorganizator brojnih domaćih skijaških natjecanja HSS-a na Platku, Sljemenu i Bjelolasici do 2010. godine. Predavao je na sudačkim tečajevima. Dugogodišnji je član i vlasnik doživotne licence učitelja skijanja Hrvatskog zbora učitelja i trenera skijanja.
Objedinivši skijaška rekreativna znanja, entuzijazam sportskog djelatnika volontera i inženjersku profesionalnost, od 1981. do 2012. godine radio je na brojnim zadacima razvoja Platka kao skijališta i cijelogodišnjeg turističko-sportskog centra, doprinijevši da Platak sa uređenim skijaškim stazama i sustavom zasnježenja postane centar na radost djece, sportaša i građana. Uz sve navedeno bio je autor priloga i redaktor ”Revije Ski-kluba Rijeka” koja je izlazila kao godišnjak do kraja 1990-ih.
Paralelno s djelovanjem u skijaškom sportu član je Jedriličarskog kluba Galeb iz Kostrene od 1978. godine. Aktivni je natjecatelj u klasi krstaša i sudionik brojnih domaćih regata.
Za svoje dugogodišnje djelovanje u sportu dobitnik je više priznanja te najvažnijjih Nagrada za životno djelo: Skijaškog saveza PGŽ-a 2012.

Miroljub Berak

Miroljub Berak

Miroljub Berak – Mišo bio je natjecatelj i trener u karateu, sportski djelatnik. Dobitnik je medalje za iznimne pothvate u ratu.
Odrastao je u Zagrebu i Banjoj Luci zbog očeve vojne službe a od 1976. živi u Rijeci. Sportom se počeo baviti 1972. a nakon preseljenja postao je član Karate kluba TAD Rijeka. Kao natjecatelj bio je aktivan do 1986. a paralelno je od 1979. počeo djelovati i kao trener. Postao je prvi pojedinačni prvak SR Hrvatske u borbama iz regije. Najveći ekipni uspjeh ostvario je s klubom osvajanjem Hrvatske karate lige 1985. Mišo, kako ga svi zovu, bio je i kapetan republičke reprezentacije SR Hrvatske koja je osvojila Kup republika i pokrajina Jugoslavije u Bihaću.
U trenerskoj karijeri vodio je TAD Rijeka, KK Zamet. Tijekom dva i pol desetljeća pod njegovim vodstvom postignuti su veliki uspjesi TAD Rijeke. Ženska ekipa osvojila je na prvenstvima Hrvatske naslov prvakinja tri puta. Vodio je u klubu državne prvake i reprezentativce Jelenu Kovačević, Azru Saleš, Dianu Saleš, Gorana Lučina, Borana Beraka, Leu i Aju Vukoja i Alessandru Hasani. Njegovi natjecatelji iz TAD-a Rijeka osvojili su u borbama više od dvadeset medalja na najznačajnim svjetskim, europskim i regionalnim prvenstvima u svim dobnim uzrastima. Uz rad u klubu paralelno je djelovao i kao trener mlađih kategorija u Hrvatskom karate savezu. Prvi je hrvatski međunarodni karate sudac koji je stekao najviše zvanje vrhovnog sudca za borbe i kate na europskoj i svjetskoj razini u organizaciji EKF-a i WKF-a. U svojstvu sudca sudjelovao je na Svjetskom prvenstvu pet puta, na Europskom prvenstvu devet puta, na Svjetskim igrama 2013. u Caliju, na Europskim igrama 2015. u Bakuu, na Islamskim igrama 2017. u Bakuu, na Mediteranskim igrama 2013. u Mersinu i 2017. u Tarragoni, te na Svjetskom studenskom karate prvenstvu 2012. u Bratislavi i 2016. u Bragi.
S Vladimirom Cvjetanom koautor je knjige ”Priručnik za karate” objavljene 2003. u Rijeci. Uz to jedan je od koautora publikacije ”Karate klub TAD Rijeka 50 godina”, objavljene 2014. godine.
Prema svom ukupnom doprinosu jedan je od nekoliko najzaslužnijih pojedinaca za razvoj i uspjehe karate sporta na području Primorsko-goranske županije i Grada Rijeke. Bio je najbolji trener HKS-a 2010. i 2013. Zajednica sportova PGŽ-a proglasila je za najuspješnijeg sportskog djelatnika 2013. godine.

2019. godina

Tihomir Crnković

Tihomir Crnković

Rođen 21. travnju.1954 u Ogulinu, odbojkaš i odbojkaški trener. U Rijeci je završio Tehničku školu – brodostrojarski smjer i diplomirao na Pedagoškoj akademiji sa zvanjem nastavnika tjelesnog odgoja. Odbojkom se počeo baviti u Osnovnoj školi, kao igrač nastupao je za Ok Partizan – Zamet, OK Rijeku i OK Grobničan te bio član kadetske i juniorske reprezentacije SR Hrvatske i Jugoslavije. Osvojio je Hrvatsku jedinstvenu ligu, te nastupao u 1. i 2. saveznoj ligi Jugoslavije. Uz igračku započeo je i uspješnu trenersku karijeru te osnovao Odbojkaški klub Grobničan u kojem djeluje nepunih četrdeset godina u kontinuitetu. Odgojio je veći broj članova koji su nastupali za državne selekcije kadeta i juniora te nekolicinu seniorskih reprezentativaca. Profesionalnu karijeru od 1979. do 2019. proveo je u Osnovnoj školi Čavle kao nastavnik tjelesnog odgoja. Kao voditelj Školskog sportskog društva postigao je zapažene rezultate s učenicima. Veliko iskustvo kao sportski djelatnik stekao je kao tajnik OK Grobničan od 1984. do 2018., te član Izvršnog odbora Odbojkaškog saveza PGŽ od 2000. do 2018. godine. Danas je predsjednik Kluba i najzaslužniji pojedinac za razvoj i sve postignute uspjehe odbojkaškog sporta u Čavlima.

Ivan Matković

Ivan Matković

Rođen 27. siječnja 1942. g na Sušaku, kineziolog, plivački, vaterpolo i kondicijski trener. U Beogradu je završio XIII. gimnaziju i diplomirao na Visokoj školi za fizičko vaspitanje sa zvanjem profesora tjelesnog odgoja. Kao dječak vježbao je gimnastiku i plivanje. Bio je član PVK Partizana i u plivanju slobodnim stilom postao višestruki prvak Srbije i državni rekorder. Na Fakultetu u Beogradu je radio kao asistent, docent, izvanredni i redoviti profesor predmeta plivanje i vaterpolo. U dva mandate je bio prodekan te dekan FFK-a. Kao autor i koautor objavio je 19 knjiga (plivanje) te više od 100 znanstvenih i stručnih radova. Radio je kao trener u Eksperimentalnoj plivačkoj školi Jugoslavenskog zavoda za fizičku kulturu i medicinu sporta, u PVK Partizan, trener plivačke reprezentacije SFRJ te sudjelovao na Olimpijskim igrama u Munchenu. Bio je i kondicijski trenere u VK Partizan, osvojio LEN kup te je obnašao dužnost stručnog savjetnika i kondicijskog trenera vaterpolske reprezentacije SR Jugoslavije koja je na Europskom prvenstvu osvojila zlato. S vaterpolo reprezentacijom Hrvatske sudjelovao je na Olimpijskim igrama u Ateni, Svjetskom i Europskom prvenstvu. Od odlaska u mirovinu 2001. djeluje u Rijeci kao pomoćni i kondicijski trener VK Primorje. Bio je predsjednik Stručnog savjeta Plivačkog saveza Jugoslavije, Komisije za stručno tehnički rad JSD Partizan te osnivač PK Rijeka. Kao iznimni stručnjak tijekom dugogodišnjeg djelovanja dao je nemjerljiv doprinos plivanju i vaterpolu u ex- Jugoslaviji i Hrvatskoj.

Radovan Mihelić

Radovan Mihelić

Rođen 1. svibnja 1952. u Zagrebu, odbojkaš, sportski liječnik i djelatnik. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Rijeci, te u Zagrebu specijalizirao ortopediju 1982. g. Odbojku je počeo igrati u Opatiji kao srednjoškolac, natjecao se u Regionalnoj ligi do kraja studija. Bio je na Specijalizaciju u Baselu gdje je učio artroskopiju i sportske ozljede koljena a kasnije u New Yorku usavršio je kirurgiju i artroskopiju ramena. Po završetku aktivnog bavljenja sportom bio je dužnosnik po klubovima. Predsjednik Muškog odbojkaškog kluba te član Upravnog odbora i paralelno klupski liječnik. Bio je liječnik ženske odbojkaške reprezentacije Hrvatske na Europskom prvenstvu u Nizozemskoj i Češkoj te muške reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Argentini. Kao liječnik specijalist od 1977. do odlaska u mirovinu radio je na Klinici za Ortopediju i fizikalnu medicinu Sveučilišta u Rijeci te na katedri za ortopediju u fizikalnu medicinu MEF-a bio docent i izvanredni profesor. Objavio je 12 stručnih i znanstvenih radova vezanih uz sport i tridesetak radova iz struke. Član je Udruge zdravstvenih djelatnika u sportu u kojoj je deset godina obnašao dužnost predsjednika, Društva sportskih liječnika, predsjednik Sekcije za artroskopiju i sportsku traumatologiju Zbora liječnika Hrvatske te nekoliko Europskih strukovnih udruženja.

2018. godina

Danilo Danko Pavešić

Danko Pavešić

Danilo-Danko Pavešić rođen je Gorici, Italija 10. kolovoza 1931. godine.
Završio je II. gimnaziju u Rijeci te je potom u Ljubljani diplomirao na Medicinskom fakultetu i položio specijalistički ispit iz ginekologije i opstetricije. Doktorirao je na MEF-u u Rijeci. Trenirao je plivanje i vaterpolo, a 1947. prvi je put nastupio za seniorsku ekipu u vaterpolu. Član prvog sastava Primorja bio je do 1959. S ekipom Primorja najveći uspjeh ostvario je 1948. osvajanjem 3. mjesta u Saveznoj vaterpolo ligi Jugoslavije. Za juniorsku državnu reprezentaciju igrao je 1948. i 1949. Bio je član repr. koja je na Svjetskom studenskom prvenstvu 1953. u Dortmundu osvojila zlatnu medalju. Zbog profesionalne liječničke karijere prestao je aktivno nastupati s 28 godina. Od 1959. do 1990. obavljao je razne dužnosti u Primorju. Bio je član i predsjednik Tehničke komisije za plivanje i vaterpolo, predsjednik sportskog društva 1981. – 1982., 1983. – 1987. i 1989. – 1990. te prvi predsjednik Plivačke sekcije. Nakon reorganizacije u prosincu 1990. i promjene naziva u Športsko društvo Primorje 08, punih 13 godina, do 2003. bio je predsjednik te udruge i član predsjedništva do 2011. Dobitnik je Trofeja Hrvatskog olimpijskog odbora za životno djelo, 1994. Povodom obljetnice 110 godina od ŠD-a Primorje 08 dobio je Specijalno priznanje.

Livio Smilović

Livio Smilović

Livio Smilović rođen je u Rijeci 14. lipnja 1938. godine. U Rijeci je završio Industrijsku školu, diplomirao na Fakultetu industrijske pedagogije i na postdiplomskom studiju stekao zvanje magistra pedagoških znanosti iz područ. programiranja. S 15 godina učlanio se u Veslački klub Jadran iz Rijeke 1953. Kao aktivni veslač natjecao se do 1963. Najveći uspjeh ostvario je 1956. u Vukovaru osvajanjem naslova prvaka Jugoslavije u posadi četverca bez kormilara za mlađe seniore. Djelovao je u Jadranu kao instruktor veslanja za mlađe uzraste i i školu veslanja 1963. – 1966. Ispit za veslačkog suca položio je 1972. a potom je promoviran za saveznog veslačkog suca 1975. Sudio je na regionalnim i državnim natjecanjima. Godine 2000. delegiran je za suđenje na Svjetskom veslačkom prvenstvu neolimpijskih disciplina u Zagrebu. Prestao je suditi sa navršenih 70 godina. Od 2005. do 2008. bio je član ispitne komisije Hrvatskog veslačkog saveza za suce. U VK Jadranu prvi puta je biran u Upravni odbor 1962. i potom u više navrata. Bio je u tri mandata predsjednik Tehničke komisije, u četiri mandata dopredsjednik i od 2003. do 2005. predsjednik Jadrana. Obnašao je dužnost predsjednika SIZ-a za financiranje fizičke kulture i sporta. Dobitnik je priznanja Međunarodnog olimpijskog komiteta za promaknuće olimpijskih sportova 1994. te drugih mnogobrojnih nagrada i priznanja za svoje djelovanje u sportu.

Adolf Juretić

Adolf Juretić

Adolf Juretić rođen je u Rijeci 21. lipnja 1952. godine. Završio je Pedagošku gimnaziju i diplomirao na Pedagoškoj akademiji u Rijeci sa zvanjem nastavnik tjelesne i zdravstvene kulture. Cijeli radni vijek od 1975. do 2017. proveo je kao nastavnik TZK u OŠ ”Jelenje – Dražice”..Osnovao je Klub dizača utega Rječina iz Dražice 1975. U KDU Rječina djelovao je kao trener od 1975. do 1979. i zaslužan je za više pojedinačnih naslova prvaka Hrvatske u juniorskoj i seniorskoj konkurenciji. Seniorska ekipa nastupala je u 1. saveznoj ligi Jugoslavije 1978. i 1979. Godine 1980. osnovao je Odbojkaški klub Rječina iz Dražice. U OK Rječina bio je trener svih kategorija 1980. – 1985., pomoćni trener seniorki i trener mlađih kategorija 1985. – 1996. i trener seniorki 1996. – 2017. U periodu njegovog rada seniorke Rječine osvajaju Prvenstvo Hrvatske 1990. i 1991. te nastupaju u 1. hrvatskoj
odbojkaškoj ligi 1993. – 1996., koju su morale napustiti iz financijskih razloga. Kao trener i mentor školskih ekipa zaslužan je za postignute uspjehe na školskim prvenstvima Hrvatske.
Obnašao je brojne dužnosti u sportu. Od 1975. do 1993. član je Upravnog odbora Sportskog društva Rječina. Od 2013. do 2017. bio je tajnik OK Rječina. U Općini Jelenje bio je: član Poglavarstva zadužen za sport, prosvjetu i kulturu 1993. – 2001., predsjednik Odbora za sport 1993. – 2005. i član Odbora za sport 2005. – 2017. Djelovao je kao član Upravnog odbora Odbojkaškog saveza Primorsko-goranske županije 1986. – 1994. i 2006. – 2009. te kao član Izvršnog odbora Saveza školskih sportskih društava PGŽ-a od 2002. do 2017.

2017. godina

Miroslav Medač

Miroslav Medač

Miroslav Medač rođen je 22. srpnja 1949. godine u Vukovaru. Osnovnu i srednju školu pohađao je u Rijeci gdje je završio i Medicinski fakultet. Specijalizaciju završava  u Ljubljani sa zvanjem Specijalista medicine rada, prometa i športa i od tada je radio na zdravstvenoj zaštiti sportaša. Osnivač je Hrvatskog društva za športsku medicinu pri Hrvatskom liječničkom zboru – podružnica Rijeka i Udruge zdravstvenih djelatnika u sportu. U odbojkaškom sportu je od svoje 13. godine. Igračku karijeru završio je 1982. godine, trenersku dužnost obnašao je od 1973. do 2006. godine a istovremeno je bio i međunarodni sudac. I danas je u odbojci kao međunarodni tehnički delegat CEV-a.

Željko Kosanović

Željko Kosanović

Željko Kosanović rođen je 19. kolovoza 1934. godine u Ogulinu. Košarku je počeo igrati 1948. godine. Zapažena igračka karijera trajala je do 1969. godine kada počinje s edukacijom za trenera te osvaja juniorsko prvenstvo Jugoslavije. Obnašao je dužnost tehnika kluba i bio maksimalna potpora košarkašima s popularne Nafte. Osim klupskih utakmica, jedan je od organizatora finala Kupa Jugoslavije i kasnije Hrvatske te je bio predsjednik Košarkaškog saveza Rijeke i član predsjedništva Hrvatskog košarkaškog saveza. Osnivač je veteranske košarkaške lige Alpe-Adria koja je trajala od 1994. do 2007. godine uz učešće od 30 ekipa.

Vjekoslav Sardelić

Vjekoslav Sardelić

Vjekoslav Sardelić rođen je 10. prosinca 1947. godine u Herceg Novom. Sportski počeci vežu ga za vaterpolo a 1964. godine počinje se baviti rukometom. Završio je Pedagošku akademiju, Odsjek tjelesna i zdravstvena kultura 1971. godine i od tad neprekidno do 2015. godine radi kao trener u Rukometnom klubu Zamet u muškoj i ženskoj konkurenciji.  Tijekom dugogodišnjeg trenerskog rada prvim rukometnim koracima naučio je danas poznate igrače i trenere, među kojima su A. Načinović, V. Matošević i ostali. Obnašao je dužnost izbornika juniorske reprezentacije Hrvatske. Kao pedagog i trener za svoj rad primio je brojna priznanja; povelju Hrvatskog rukometnog saveza, nagrade Saveza pedagoga tjelesne kulture Jugoslavije te orden reda Danice hrvatske kojim ga odlikovao predsjednik Republike za osobite zasluge u prosvjeti i sportu.

2016. godina

Nada Mezak

Nada Mezak

Nada Mezak rođena je u Rakovici 1933. godine. Srednju fiskulturnu školu završila je u Zagrebu, a u Rijeci je pohađala studij tjelesne i zdravstvene kulture na Pedagoškoj akademiji. Od 1955. do 1962. godine radila je u Osnovnoj školi Selska u Zagrebu, a od 1962. godine pa do odlaska u mirovinu, 1994. godine, radila je u osnovnoj školi „Josip Brusić“ kasnije Osnovna škola „Brajda“. Kao vrstan pedagog posjedovala je veoma dobro pedagoško obrazovanje koje je omogućilo primjenu optimalnih metoda rada u sportu čime je u velikoj mjeri postizala interes učenika za bavljenje sportom i tjelesnom aktivnošću. Tijekom mlađih godina života u sportu, napose u rukometu postizala je zapažene rezultate. Bila je član prve ekipe Rukometnog kluba „Lokomotiva“ Zagreb i član reprezentacije Jugoslavije u velikom, a kasnije i u malom rukometu. U sastavu reprezentacije 1957. g. osvojila je broncu na Svjetskom prvenstvu. Također je bila član stručnog odbora Gimnastičkog kluba Rijeka i član uprave D.S.R. „Partizan“ Sušak. Dobitnica je diplome zlatne značke za pedagoga fizičke kulture kao i priznanja za izniman doprinos razvoju rukometa povodom 50 godina rukometa u Rijeci.

Josip Šarić

Josip Šarić

Josip Šarić rođen je u Rijeci 1935. godine. 1947. godine kao dječak od 12 godina postaje aktivan član Gimnastičkog društva Sušak. 1955. godine je započeo sa rukometom, a 1957. godine postaje jedan od osnivača Rukometnog kluba Zamet, u početku kao igrač, a zatim i kao trener juniorske i seniorske selekcije kluba. Jedan je od osnivača streličarske aktivnosti koja se 1960. godine razvila u današnji Streličarski klub Rijeka, čiji je predsjednik i dugogodišnji djelatnik. 1986. godine postaje predsjednikom Streličarskog saveza Jugoslavije i uspješni voditelj tadašnje reprezentacije na Prvenstvu Europe u Izmiru u Turskoj. Primio je nekoliko sportskih priznanja za uspješno vođenje, djelovanje i neprestano razvijanje Streličarskog kluba Rijeka, te za promicanje streličarskog sporta kao olimpijske discipline u gradu Rijeci i Republici Hrvatskoj.

Slobodan Gračaković

Slobodan Gračaković

Slobodan Gračaković rođen je u Beogradu 1945. godine, a od najranijeg djetinjstva živi u Crikvenici gdje je završio srednjoškolsko obrazovanje.  U Zagrebu upisuje studij tjelesne kulture na Visokoj školi za fizičku kulturu na kojoj diplomira 1969. godine. Po završetku studija vraća se u Crikvenicu gdje radi kao tajnik SOFK-e, a nakon dvije godine zapošljava se u Srednjoj školi dr. Antuna Barca u Crikvenici gdje provodi 37 godina svog radnog vijeka. Sedam godina je djelovao u Nogometnom klubu „Crikvenica“ u svojstvu trenera i člana uprave, bio je uključen u obnovu rada Crikveničkog plivačkog kluba radeći kao trener plivača. 1975. godine utemeljio je Košarkaški klub „Crikvenica“ zajedno sa svojim ondašnjim kolegom Matijom Hodakom. Također je bio osnivač i predsjednik SIZ-a fizičke kulture Općine Crikvenica,  zaslužan je za izgradnju sportske dvorane Srednje škole u Crikvenici, a bio je uključen i u Odboru za izgradnju sportskog centra u Crikvenici. Osam je godina bio dopredsjednik Županijskog košarkaškog saveza, a tri godine zamjenik gradonačelnika Crikvenice. Bio je član Skupštine Hrvatskog olimpijskog odbora od 2004. do 2016. g., nakon čega je izabran za člana Etičkog odbora HOO-a. 2004. godine izabran je za predsjednika Zajednice sportova PGŽ. Tu je funkciju obavljao dvanaest godina, zaključno sa srpnjem 2016. Za svoj rad dobio je brojna priznanja od kojih se ističe odlikovanje predsjednika Republike za zasluge na području prosvjete i sporta Red Danice Hrvatske s likom Franje Bučara.

2015. godina

Livio Tončinić

Livio Tončinić

Livio Tončinić rođen je u Rijeci 1950. godine, a aktivno se počeo baviti sportom, odnosno odbojkom u srednjoj školi te se 1971. godine priključuje Muškom odbojkaškom klubu „Opatija“ gdje redovito nastupa u Hrvatskoj ligi do 1980. godine. Nakon sportske karijere od 1980. godine Tončinić je radio kao trener Muškog odbojkaškog kluba Opatija, sve do 1986. godine kad postaje predsjednik tog istog kluba, a godinu nakon predsjednik Odbojkaškog kluba „Rijeka“. 1991. godine Tončinić postaje predsjednik Ženskog odbojkaškog kluba „Rijeka“. Za vrijeme njegove ere dok je bio predsjednik, odbojkašice Rijeke devet su puta bile prvakinje Hrvatske, deset puta su osvojile Kup Hrvatske, 2009. godine bile su pobjednice Interlige te su igrale osminu finala Lige prvakinja. Od 1999. do 2003. svoju karijeru nastavlja kao predsjednik Hrvatskog odbojkaškog saveza,a za vrijeme njegovog mandata hrvatske odbojkašice izborile su za sada jedini nastup na Olimpijskim igrama i to u Sydneyu 2000. godine te u istom razdoblju hrvatski odbojkaši po prvi put su nastupili na Svjetskom prvenstvu, a kadetkinje 2001. godine postaju europske prvakinje. Tončinić i danas djeluje kao direktor Hrvatskog akademskog odbojkaškog kluba Rijeka.

Predlagač: Odbojkaški savez PGŽ

Džoni Švarc

Džoni Švarc

Džoni Švarc je rođen u Rijeci 1950. godine gdje je završio Pedagošku akademiju i stekao zvanje nastavnika fizičke kulture. Aktivno se bavio atletikom u Atletskom klubu Kvarner, gdje je kao junior bio treći u tadašnjoj Jugoslaviji u disciplini 110 m s preponama, a u toj istoj disciplini 1973. godine postaje prvak RH, a godinu nakon prvak RH u štafeti 4×100 metara i član reprezentacije RH. Švarc je državni rekorder u trčanju na 60 m i 60 m s preponama. Danas je aktivan kao atletski veteran. 2012. godine postao je veteranski prvak RH u bacanju kugle i trčanju na 60 m s preponama. Osim što je sportaš, Švarc je međunarodni atletski sudac te je više godina radio kao atletski trener u Atletskom klubu Kvarner i Atletskom klubu Jadran. Od 1978. godine je radio kao nastavnik TZK-a u OŠ Vladimir Nazor u Crikvenici, gdje je oformio Atletsku sekciju koju i danas vodi. Od 1995. godine postaje voditelj Školskog sportskog društva Kaštel OŠ Vladimir Nazor koje od tada pa sve do danas niže mnogobrojne uspjehe. Dobitnik je brojnih nagrada i prizanja.

Predlagač: Savez školskih sportskih društava PGŽ

Tomislav Svetličić

Tomislav Svetličić

Tomislav Svetličić je rođen u Ravnoj Gori 1951. godine. Aktivno se počinje baviti sportom 1958. godine gdje sudjeluje u natjecanjima u skijaškom trčanju do 1967. godine, automobilističkim natjecanjima te nogometnim natjecanjima od 1969. do 1975. godine. Osim što je bio uspješan kao sportaš, Svetličić je aktivan i kao sportski djelatnik. Bio je član izvršnih odbora Automoto kluba Ravna Gora, Nogometnog kluba Goranka i Skijaškog kluba Goranka. 1993. godine osniva te postaje prvi predsjednik trkačkog skijaškog kluba Ravnogorac. Od 2002. do 2010. godine bio je predsjednik Skijaškog saveza Primorsko-goranske županije. Od 2010. godine do danas je predsjednik Nordijskog odbora skijaškog saveza PGŽ. Od 1991. do 2005. godine djelujuje kao tehnički delegat i skijaški sudac u FIS utrkama i državnim natjecanjima u skijaškom trčanju, a od 1993. godine do danas član je ski sudaca Hrvatskog skijaškog saveza. Za svoj sportski rad primio je mnogobroje nagrade i priznanja.

Predlagač: Skijaški savez PGŽ

2014. godina

Darko Čargonja

Darko Čargonja

Darko Čargonja rođen 1941. godine, sportom, odnosno stolnim tenisom počeo se baviti 1952. godine, pa sve do 1987. godine. Jedan od najvećih uspjeha postigao je 1974. godine postavši prvak svijeta reprezentacije invalida Jugoslavije (ekipno) i viceprvak svijeta (pojedinačno). Tijekom svoje karijere kao profesionalni sportaš bio deset puta prvak Hrvatske – invalidi. Djelovanje kao sportski djelatnik započinje 1960. godine, pa sve do danas i to kao trener i predsjednik raznih stolnoteniskih klubova i nogometnih klubova, osnivač i tajnik stolnoteniskog saveza Rijeka, član izvršnog odbora stolnoteniskog saveza Hrvatske i SOFT Rijeka, te voditelj i organizator sindikata Rijeka – radničke sportske igre. Od 1965. – 1980. bio je trener reprezentacija u Savezu za sport invalida Hrvatske i Jugoslavije. Danas je predsjednik stolnoteniskog kluba Kvarner Rijeka. Kao sportski trener ostvario je vrhunske rezultate u stolnom tenisu na raznim natjecanjima kao što su: Pionirsko prvenstvo Jugoslavije, Pionirsko prvenstvo Hrvatske, te „Trofej Jadran“. Primio je nekoliko nagrada i priznanja od kojih se ističu Priznanje za izvanredne rezultate i zasluge za rad Stolnoteniskog saveza Jugoslavije (1978), te „Srebrni reket“ Stolnoteniskog saveza Hrvatske. Volonterski je pisao sportske članke za Novi list, Sportske novosti, Radio Rijeku i Mladost.

Predlagač: Stolnoteniski klub Kvarner

Stjepan Lončarić

Stjepan Lončarić

Stjepan Lončarić rođen je 1946. godine u Rijeci. Od 1964. do 1986. godine natjecao se za RK „Pećine“, KK „Poštar“ , NK „Pomorac“ kao veteran te NK „Poštar“ kao veteran. 1984. godine bio je sudionik Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu, 1979. godine Mediteranskih igara u Splitu, Europskom prvenstvu u košarci, Svjetskom prvenstvu u rukometu za juniore te Svjetsko prvenstvo velika nagrada Jugoslavije na Grobniku. U svibnju 1964. godine osnovao je rukometni klub „Pećine“ u kojem djeluje kao sportski djelatnik i sportaš do 1979. godine. 1980. godine osniva RK „Mornar“ Dramalj gdje djeluje kao trener, tajnik i koordinator. Od 1989. godine pa sve do danas glasnogovornik je RK „Crikvenica“. Od 2003. godine član je predsjedništva i suosnivač RK „Murvica“ Crikvenica. Sa RK „Mornar“ žene u razdoblju od 1984 do 1987 prvak je PGŽ u rukometu kao klub iz najmanjeg mjesta u županiji. Primio je nekoliko nagrada i priznanja za sportski rad kao što je Trener godine grada Crikvenice (1987) i nagrada za promidžbu sporta Crikvenice (2003). Objavio je i nekoliko knjiga, te je napisao oko 10 700 članaka o sportu u sklopu dnevnih novina. Sportskim novinarstvom se bavi i dan danas gdje piše za Sportske novosti, Vinodolske novosti te sportski portal Kvarnersport.com

Predlagač: Rukometni klub Pećine

Aleksandra Pejčić

Aleksandra Pejčić

Aleksandra Pejčić, rođena 1942. godine, aktivno se počela baviti sportskom gimnastikom 1950. godine u Rijeci. Više puta bila je omladinski prvak u gimnastičkom višeboju na nacionalnoj razini, član gimnastičke reprezentacije Hrvatske i Jugoslavije. Na Fakultetu fizičke kulture u Novom Sadu 1986. godine obranom doktorske disertacije stječe prva u gradu Rijeci i Primorsko–goranskoj županiji znanstveni stupanj doktora znanosti u području društvenih znanosti polja kineziologije. Cijeli svoj radni vijek provela je na Pedagoškoj akademiji, odnosno Pedagoškom/Filozofskom fakultetu, Visokoj učiteljskoj školi/Učiteljskom fakultetu, te je obavljala brojne dužnosti (predsjednik i član odbora) u više sportskih organizacija od kojih se ističu funkcija osnivača i člana predsjedništva Gimnastičkog kluba Rijeka.Za svoj rad dr. sc. Aleksandra  Pejčić dobila je više nagrada i odličja od kojih ističemo Priznanje «Partizana» Jugoslavije za značajan doprinos u razvoju sportsko-rekreativnih aktivnosti (1978), Medalju za razvoj sportske rekreacije (1979.), 1982. godine Republičku nagradu fizičke kulture (danas Nagrada «Franjo Bučar»), Zlatnu značku pedagoga fizičke kulture Hrvatske (2002.), godišnju Nagradu Grada Rijeke za doprinos razvoju i promicanju kineziološke znanosti i sporta (2003.), državnu – godišnju nagradu „Ivan Filipović“ (2004.), te mnoge druge.Aleksandra Pejčić svojim cjelokupnim znanstvenim i stručnim opusom ostvarila je u teorijskim pristupima i praktičnim modelima dragocjene doprinose sportu i kineziološkoj teoriji i praksi.

Predlagač: Riječki sportski savez

2013. godina

Antun Arh

Antun Arh

Antun Arh, rođen 1949. godine, cijelu je svoju skijašku karijeru proveo u Ski klubu Rudnik, Tršće. Aktivno se bavio alpskim skijanjem od 1962. do 1970. godine, a nakon toga rekreativno do 2003. godine. Nastupao je na državnim natjecanjima, Memorijalu mira te na klupskim natjecanjima. U razdoblju od 1968. do 1993. godine bio je član Upravnog odbora Ski kluba Rudnik, nakon čega je obnašao funkciju tajnika kluba, a od 2010. godine djeluje kao potpredsjednik istog kluba. Četiri je godine djelovao kao član predsjedništva Skijaškog saveza Hrvatske, u tri je mandata bio član Izvršnog odbora Skijaškog saveza PGŽ, a od 2011. godine obnaša funkciju potpredsjednika županijskog Saveza. U više je navrata bio vođa natjecanja te je bio tehnički delegat za Hrvatski pokal i učesnik u tehničkoj organizaciji za svjetski kup na Sljemenu. Trenerskim se poslom bavio 26 godina, a značajan je i njegov doprinos pri izgradnji skijaških staza i skijaške infrastrukture na skijalištu Rudnik. Povodom proslave 50 . godišnjice djelovanja Ski kluba Rudnik 2002. godine objavio je brošuru „50 godina Ski kluba Rudnik Tršće“.

Mihovil Dorčić

Mihovil Dorčić

Mihovil Dorčić rođen je 1938. godine u Baški na otoku Krku. Sportom, odnosno plivanjem, počeo se baviti 1948. godine. Jedan od najvećih uspjeha postigao je 1955. godine postavši seniorskim prvakom Jugoslavije u leđnom stilu, a istu je titulu branio čak 8 puta. Tijekom svoje karijere ostvario je nastupe na Europskim prvenstvima u Budimpešti i Laipzigu, Mediteranskim igrama u Beiruthu, na kojima je osvojio srebrnu medalju na 100 m leđno te brončanu medalju u štafeti 4×100 m mješovito, Univerzijadi u Torinu (gdje je osvojio brončanu medalju na 100 m leđno), Sofiji i Porto Alegri, a 1960. godine i na Olimpijskim igrama u Rimu. Nakon 20 godina aktivnog bavljenja sportom započinje u plivačkom klubu „Primorje“ obnašati prvo funkciju trenera, nakon toga predsjednika plivačkog kluba, a na koncu i direktora istog kluba. Od 1998. godine bio je predsjednik Hrvatskog plivačkog saveza, a istu je funkciju obnašao čak 5 mandata, do 2007. godine. U isto je vrijeme bio član Hrvatskog olimpijskog odbora, a u jednom mandatu i Olimpijskog vijeća te izvršnih tijela sporta grada Rijeke. Dorčić nakon 60 godina u plivačkom klubu „Primorje“ odlučuje napustiti klub i osnovati novi pod imenom „Rijeka“ u kojemu i dalje obnaša predsjedničku funkciju.

Luciano Sušanj

Luciano Sušanj

Luciano Sušanj rođen je 1948. u Rijeci. Mnogi pobornici atletike smatraju ga najboljim hrvatskim atletičarom svih vremena. Sedamdesetih je godina prošlog stoljeća bio jedan od najboljih svjetskih 800-metraša. Dvije su utrke posebno obilježile njegovu karijeru – na Europskom prvenstvu u Rimu 1974. osvojio je zlatnu medalju na 800 metara, istrčavši i danas svjetski vrijednih 1:44.07, a dvije godine poslije na OI u Montrealu zauzeo je šesto mjesto u istoj disciplini. Zlato na 800 metara osvojio je i na dvoranskom EP 1974., a odlične rezultate ostvario je i na 400 metara, disciplini u kojoj je, među ostalim, osvojio zlato na dvoranskom prvenstvu Europe 1973. Nalazi se na ljestvicama 10 najboljih hrvatskih trkača svih vremena u svim disciplinama od 200 do 1000 metara.

Od 2000. godine obnaša dužnost člana Gradskog poglavarstva zaduženog za sport. Nakon izbora za predsjednika Hrvatskog atletskog saveza 2000. postao je član, a zatim i potpredsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora.

2012. godina

Zlatko Pasarić

Zlatko Pasarić

Diplomirani inženjer elektrotehnike, profesor, trener veslanja. Osobni doprinos najviše je dao veslanju i streljaštvu. U sportu je aktivan od učlanjenja u Veslački klub Jadran u rujnu 1955. godine. Nastupao je na prvenstvima Hrvatske i Jugoslavije. 1966. godine počinje trenerski rad s mladim veslačima Jadrana i obnašao razne dužnosti upravnih tijela u klubu, čiji je bio i predsjednik. Od 1969. to 1975. i 1980. godine bio je izbornik juniorske veslačke reprezentacije Jugoslavije s kojima je nastupao na Svjetskim prvenstvima. Ispit za veslačkog suca položio je 1967. godine i sudio na osam Svjetskih prvenstava i dvije Olimpijade; 1984. u Los Angelesu i 2000. u Sydneyu. U više navrata bio je član upravnih tijela Hrvatskog veslačkog saveza.. Obnašao je dužnost predsjednika Streljačkog saveza PGŽ, člana Republičkog streljačkog vijeća i Izvršnog odbora Hrvatskog streljačkog saveza te se zalagao se za unapređenje treninga i stvaranja uvjeta za što kvalitetniji rad strijelaca.  Prisustvovao je utemeljiteljskoj sjednici Hrvatskog olimpijskog odbora. Za svoj rad primio je brojna priznanja iz veslačkog i streljačkog sporta te nagradu HOO-a „Matija Ljubek“. Danas je član SK Viktor Lenac, VK Jadran i Hrvatskog društva za povijest sporta. Redovito nastupa na streljačkim natjecanjima za veterane.
Predlagač: Streljački savez PGŽ

Vladimir Vujnović

Vladimir Vujnović

45 godina sudačke i novinarske karijere, 30 godina međunarodne sudačke karijere. Dao je veliki doprinos u razvoju rukometnog sporta i suđenja. Rukometom se počeo baviti u osnovnoj školi u Osijeku, od 1964. godine postaje aktivni igrač RK Viktorija i RK Pećine. Kao aktivni igrač nastupao je do 1972. godine. Ispit za rukometnog suca položio je 1966. godine i nakon 11 godina postaje sudac Prve lige a međunarodnu karijeru započinje 1982. godine. Sudio je utakmice balkanskog prvenstva, mediteranskih igra, europskih i svjetskih prvenstva, utakmice svih europskih kupova te Olimpijskih igara u Atlanti 2004. Bio je član hrvatske rukometne delegacije na Kongresu IHF.a 1992. kada je Hrvatska primljena za punopravnog člana Svjetske i Europske rukometne organizacije. 2000. godine postaje delegat EHF-a i IHF-a te je bio nadzornik na mnogim velikim natjecanjima, nadzornik na utakmicama Hrvatske premijer lige te mentor mnogim mladim i perspektivnim sucima. Profesionalno kao diplomirani politolog i novinar, autor je više od dvadeset dokumentarnih filmova i više od dvjesto putopisnih reportaža, a što je između ostalog, sadržaj njegove autobiografske knjige „Ambasador sa zviždaljkom“. Autor je šest knjiga vezanih za problematiku rukometa i suđenja, glavni urednik revije Rukomet, revije Automotodrom i urednik Biblioteke sportski velikani Rijeke. Dobitnik je mnogobrojnih priznanja u rukometu i godišnje Državne nagrade za sport Franjo Bučar.
Predlagač: Rukometni savez PGŽ

Sreten Petraš

Sreten Petraš

Vrlo rano u životu pokazuje interes za sport, što ga je navelo da nakon srednje škole upiše Fakultet za fizičku kulturu u Zagrebu i završi ga u redovnom roku. Cijeli radni vijek od 1972. do 2012. godine radio je kao profesor tjelesne i zdravstvene kulture u Trgovačkoj i tekstilnoj školi i u Srednjoj školi za elektrotehniku i računalstvo u Rijeci. Njegovim aktivnim radom s učenicima u okviru nastave i raznim izvannastavnim sportskim aktivnostima školskog sportskog društva ELEKTRON iz Srednje škole za elektrotehniku i računalstvo postaje jedan od najuspješnijih i najaktivnijih školskih sportskih društava u Regiji. Pored navedenih uspjeha u školskom sportu, gospodin Sreten Petraš aktivan je u sportu od mladih dana, najprije kao perspektivni, a kasnije kao vrlo istaknuti sportski djelatnik. Kao trener radio je u više sportova i to u atletici, tenisu, košarci te skijanju i to uglavnom sa seniorskim sportskim uzrastima. U svim sportskim kolektivima kojima je radio, istaknuo se svojim predanim radom i značajnim uspjesima. Sudjelovao je u izgradnji teniskih igrališta Teniskog kluba „Kvarner“, te je pokrenuo izgradnju sportskih igrališta na terenima Elektrotehničke škole u Rijeci i dvorane u Trgovačkoj i tekstilnoj školi. U svom 40-godišnjem radu odgojio je generacije učenika i poznatih hrvatskih sportaša, trenera i profesora TZK. Za dosadašnji doprinos u razvoju sporta u Republici Hrvatskoj dobio je značajan broj priznanja.
Predlagač: Savez školskih sportskih društava Primorsko-goranske županije

2011. godina

Frane Kazija

Frane Kazija

Veslač olimpijac. Veslačkim se sportom počeo baviti u sportskoj četi mornarice u VK „Mornar“ u Splitu. U njezinom  je sastavu nastupio na Svjetskom prvenstvu. Nastupao je na Olimpijskim igrama u Tokiju kao član riječkog „Jadrana“. Najveći uspjeh mu je osvajanje trećeg mjesta u četvercu „sa“ na Svjetskom prvenstvu na Bledu. Zabilježio je nekoliko nastupa na Europskim prvenstvima, Otvorenom prvenstvu Amerike, četiri je puta bio prvak  SFRJ i osam godina stalni član reprezentacije. Osim natjecateljskog uspjeha, Frane Kazija postiže zapažene rezultate i u trenerskom pozivu. Završio je tečaj za trenere u Splitu. Prvi trenerski uspjeh došao je osvajanjem titule prvaka u elitnom razredu, nastavlja se pripremama seniora za Olimpijske igre u Montrealu (Miloš, Butorac, kormilar Rutešić). Svjetsko omladinsko  prvenstvo u Beogradu donijelo je naslov viceprvaka u četvercu „bez“, dok su se odličja nastavila ostvarivati i na drugim svjetskim natjecanjima. Nakon uspješne sportske karijere obavljao je razne dužnosti od člana Upravnog odbora, člana i predsjednika Tehničke komisije a i danas je uključen u rad i aktivnosti kluba.
Predlagač: Veslački klub Jadran

Ivo Rendić – Miočević

Ivo Rendić – Miočević

Povjesničar, arheheolog i sportski djelatnik. Plivanjem se počeo baviti kao gimnazijalac u splitskom klubu Mornar. Već je kao maturant postao instruktor plivanja u istom klubu. Već je tada počeo raditi s mladim plivačima koji su kasnije postigli izvanredne rezultate. Nakon Splita, odlazi u Zadar. Uz omasovljenje plivačkog sporta i bez zimskog bazena otkrio je mnoge talente a među tim plivačicama i plivačima bila je i Z. Gašparac buduća jugoslavenska rekorederka. U to vrijeme završio je tečaj za trenera plivanja, tada najvišu trenersku  kvallifikaciju u Hrvatskoj. Povratkom u Split zapošljava se kao profesionalni vojni instruktor plivanja. Od 1970 do 2000. godine obnašao je dužnost profesionalnog trenera PK Primorja u Rijeci. Njegovom zaslugom u Rijeci je organiziran poseban model škole plivanja koji je započet na Školjiću a s radom nastavlja na Kantridi. Iz njegove škole plivanja potekli su mnogi kvalitetni plivači ( Bobić, Bralić, Kanjer, Lončar, Šepić, Ujčić itd.) i vaterpolisti od kojih su neki i danas aktivni (Barać, Glavan, Hinić, Vujasinović). Tada je prof. dr. sc. Ivo Rendić-Miočević imao viziju i postavio temelje današnje škole plivanja i projekta koji se danas naziva „Rijeka pliva“. Predlagač: Plivački klub Primorje CO.

Ivan Mrakovčić

Ivan Mrakovčić

Prvi susret sa streljaštvom bio je u srednjoj Brodograđevno-industrijskoj školi kada postaje član SK Borac. Po završetku srednje škole zapošljava se u „Torpedu“ i uključuje se u rad tamošnje streljačke družine. Prilikom upisa na Visoku industrijsko-pedagošku školu osniva Streljačko društvo „Student“ čiji je voditelj i strijelac. Osnivač je Streljačkog klub Rijeka koji okuplja strijelce iz klubova koji su se gasili nestankom firmi. Osvajač je brojnih medalja, pojedinačni prvak Hrvatske u malokalibarskoj puški i drugi u Kupu bivše države. Tome se mogu pridodati i nekoliko medalja s ekipnog prvenstva Hrvatske. Završio je izvanredni studij Visoke škole za fizičku kulturu u Zagrebu – smjer streljaštvo. Studij streljaštva pomogao mu je u podizanju rezultata i prijenosu stručnog rada u Rijeci te unapređenju odnosa sa Streljačkim savezom Hrvatske gdje je radio kao član stručnih komisija.  Tada je započeo rad s mladima, postao je trener reprezentacije Hrvatske na pripremama prije velikih natjecanja. Kao vanjski suradnik Fakulteta za fizičku kulturu držao je seminare za streljačke instruktore i trenere. Osim natjecateljskog i trenerska angažmana postao je i međunarodni sudac B kategorije. Predlagač: Streljački savez PGŽ

2010. godina

Stanko Pavlinić

Stanko Pavlinić

Stanko Pavlinić umirovljeni je profesor  tjelesne i zdravstvene kulture, skoro cijeli radni vijek radio je u OŠ Gornja Vežica. Kao natjecatelj najuspješniji je bio u sportskoj gimnastici, gdje je bio kandidat za Olimpijske igre u Meksiku 1968. g. Od prestanka natjecanja posvetio se trenerskoj karijeri u plivanju perajama, orijentacionom ronjenju, podvodnom lovu, sportskoj gimnastici te kao kondicijski trener sportskih igara (vaterpolo, košarka, rukomet)  i to uglavnom sa seniorskim uzrastima u prvoj ligi. Također je i inicijator i osnivač nekoliko sportskih kolektiva (VK «Burin, AK «Gornja Vežica») i jedne strukovne organizacije (Udruženje pedagoga fizičke kulture Grada Rijeke). Od 1990. – 2010. godine voditelje je Školskog sportskog društva Gornja Vežica, koja je na desetogodišnjici osnivanja Saveza ŠSD PGŽ dobila priznanje za najtrofejnije ŠSD na državnim prvenstvima (11 prvih, 3 druga i 8 trećih osvojenih mjesta). Trenutno je dopredsjednik Saveza školskih sportskih društava Grada Rijeke, član izvršnog odbora Saveza školskih sportskih društava PGŽ i  član izvršnog odbora Hrvatskog gimnastičkog saveza.
Predlagatelj: Savez školskih sportskih društava Primorsko-goranske županije

Josip Šporer

Josip Šporer – Pepi  bio je profesionalni tajnik Saveza fizičke kulture općine Delnice do umirovljenja 1990. godine. Jedan je od rijetkih sportaša koji se istovremeno i aktivno bavio sa 3 sporta, pri tome obavljajući rukovodeće dužnosti i provodeći stručni rad. Kao jedanaestogodišnjak počeo se baviti skijaškim skokovima gdje je 19 puta osvojio je Prvenstvo Hrvatske, od 1946. godine nogometom, a od 1953. i kuglanjem. Nakon prestanka aktivnog natjecatelja završava Višku školu za tjelesnu kulturu i postaje trener skijaša skakača s kojima postiže zapažene rezultate. Sudjelovao je na Zimskim olimpijskim igrama  u Sarajevu gdje je postavljen na dužnost šefa zaletišta na 90 i 120-metarskim skakaonicama. Trenersku karijeru obnaša i u Nogometnom klubu Goranin u svim dobnim kategorijama. Jedan je od inicijatora izgradnje dvostazne kuglane u Delnicama gdje je i formirao Kuglački klub Mali radnik u kojem počinje svoj kuglački staž. Natjecatelj i trener bio je i u Kuglačkom klubu Goranin, a  od 1970 član je KK Delnice.

Predlagatelj: Kuglački savez PGŽ

Marijan Štimac

Marijan Štimac

Marijan Štimac skijaškim trčanjem počeo se baviti u svojoj 15 godini. 1967 godine bio je omladinski reprezentativac i prvak tadašnje SFRJ. Od 1984. godine član je Trkačko skijaškog kluba Rijeka-Čavle kao natjecatelj i trener. Završio je školu za trenera za skijaško trčanje na Hrvatskoj olimpijskoj akademiji u Zagrebu. Tijekom 25 godina rada u Klubu njegovi natjecatelji ostavrili su zapažene rezultate. Klub je od 1990 – 1994. bio peterostruki prvak Hrvatske, šesterostruki prvaka Hrvatskog pokala, natjecatelji su ostavarili viskoe plasmane na prvenstvu bivše Jugoslavije, Trofeu Topolino, Svjetskom prvenstvu rolera i Svjetskom kupu rolera. I današnja generacija skijaška-trkača nastavila je sa ostavrivanjem odličnih rezultat. Klub trenutno broji 25 članova, a gospodin Štimac je i okosnica i nositelj aktivnosti kluba.
Predlagač: Skijaški savez PGŽ

2009. godina

Zvonimir Brozić

Zvonimir Brozić

Odbojkom se počeo baviti prije 50 godina. Završio je Pedagošku akademiju, smjer tjelesno zdravstvene kulture. Kao petnaestogodišnjak postaje prvi riječki odbojkaški reprezentativac za selekciju Jugoslavije. Kao junior odigrao je 40 utakmica u reprezentativnom dresu, dok je seniorskoj konkurenciji ta brojka skoro duplo veća, 70 nastupa i to na  Europskim (7. mjesto) i Svjetskim  prvenstvima (8. mjesto) te Mediteranskim igrama u Izmiru gdje je osvojio zlatnu medalju. Nakon prestanka aktivnog igranja započinje sa trenerskim radom u OK „Rijeka“, te postaje trener juniorske reprezentacije Hrvatske. Osim u odbojci aktivan je i u radu osoba s invaliditetom i posebnim potrebama.  Danas je predsjednik Odbojkaškog saveza PGŽ i Atletskog kluba „Srce“ za osobe s invaliditetom, čiji je i osnivač.

Predlagatelj: Odbojkaški savez PGŽ

Zlatko Grabar

Zlatko Grabar

Profesor je tjelesne i zdravstvene kulture, uz to posjeduje i trenerske ispite iz nogometa, skijanja i atletske gimnastike. Radio je u OŠ Čavle, OŠ Dražice i OŠ V. Gortan te vodio školska sportska društva s kojima je ostvario zapažene rezultate na županijskim, regionalnim i državnim natjecanjima. Osnivač je i trener kluba sportske gimnastike „Sportman“. Sa svojim natjecateljima na Prvenstvima Jugoslavije ostvaruje zapažene rezultate. Osnivač sportske rekreacije žena na području Grobinštine, gdje se radilo po medicinskim i individualnim programima. Punih 12 godina je član Izvršnog odbora Saveza školskih sportskih društava PGŽ, u kojem djeluje i danas.
Predlagatelj: Savez sportskih školskih društava PGŽ

Frano Nonković

Frano Nonković

Završio je Visoku školu za tjelesnu kulturu, nastavno sportski smjer plivanje-vaterpolo. Svoju natjecateljku karijeru započeo je u VK Jedinstvo iz Zadra nakon čega igra za dubrovački Jug. Kao član reprezentacije Jugoslavije osvojio je srebrene medalje na Univerzijadi 1961., Europskom prvenstvu  1962. g, te 1964. godine na Olimpijskim igrama u Tokiju. Nastupa i za VK Crvena Zvezda te nakon toga dolazi u VK Primorje kao igrač i trener. Nakon niza odličnih rezultata u Primorju postaje predsjednik stručne komisije Vaterpolskog saveza Hrvatske. Od 1987 g. bavi se suđenjem, te postaje delegatom i kontrolorom suđenja. Jedan je od osnivača Vaterpolskog saveza PGŽ, gdje i danas aktivno djeluje kao član Izvršnog odbora.
Predlagatelj: Vaterpolski savez PGŽ

2008. godina

Vojmir Turak

Vojmir Turak

Član IO SŠSD Grada Rijeke i SŠSD PGŽ, povjerenik rukometnog natjecanja za OŠ i SŠ Grada Rijeke
Rođen je 1938. godine.  Završetkom školovanja na pedagoškoj akademiji u Rijeci, stručno se usavršavao te postao trener gimnastike, rukometa i učitelj skijanja. U početku kao učitelj tjelesno-zdravstvene kulture, kasnije ravnatelj  u Osnovnoj školi Zamet organizator je Školskog sportskog društva, koje je više puta postalo prvakom Republike Hrvatske u rukometu, atletici i plivanju. Trenirao je gimnastičare Zameta, te žensku i mušku rukometnu ekipu. Za svoj rad dobio je odlikovanje predsjednika Republike Hrvatske Red Danice s likom Franje Bučara, priznanje Olimpijskog komiteta za razvoj nacionalnog sporta i mnoga druga vrijedna priznanja. Danas je član Izvršnog odbora Saveza gradskih i županijskih sportskih društava, te povjerenik za organizaciju rukometnog takmičenja za osnovne i srednje škole.
Predlagatelj: Savez školskih sportskih društava PGŽ
Potpore: Ženski rukometni klub Zamet, Osnovna škola Zamet, Savez školskih sportskih društava  grada Rijeke

Anton Rački

Anton Rački

Predsjednik Nadzornog odbora Skijaškog saveza PGŽ, član skijaškog kluba  Mrkopalj

Rođen je 1942. godine. Skijaškim trčanjem počeo se baviti 1966. godine, te postao višestruki prvak Hrvatske i stalni član reprezentacije. Uz skijanje, 8 godina bavio se i nogometom. Osnivač je skijaškog kluba Polet-Skrad, koji je u bivšoj državi osvajač najvećeg broja medalja. Iskazao se i kao trener svih selekcija reprezentacije. Savezni je skijaški sudac, a preko 20 godina i delegat na nogometnim utakmicama. Pokretač je više skijaških maratona na kojima je sudjelovalo preko 700 skijaša, organizator seminara za trenere skijaša-trkača, te mnoge druge sportske manifestacije. Jedan je od osnivača i prvi predsjednik županijskog skijaškog saveza, a danas je član Izvršnog odbora. Za svoje dugogodišnje sportsko djelovanje dobio je mnogobrojna priznanja i nagrade od čega izdvajamo: priznanje predsjednika grada Sarajeva za uspješnost u organizaciji i radu ZOI Sarajevo 1984., odlikovanje predsjednika države Red Danice s likom Franje Bučara, priznanje Hrvatskog skijaškog saveza za 50 godina rada u skijaškom sportu. Predlagatelj: Skijaški savez PGŽ

Nikola Majnarić

Nikola Majnarić

Tajnik KK Telekom, tajnik Kuglačkog saveza PGŽ
Rođen je 1941. godine. Jedan je od osnivača Kuglačkog  kluba Poštar, te je 39 godina postojanja kluba obnašao razne funkcije od člana Upravnog odbora do predsjednika, i danas tajnika kluba. Voditelj je kuglačkih natjecanja Primorsko-Istarsko-Goranske zone 33 godine. Inicijator osnivanja  i tajnik kako gradskog tako i županijskog kuglačkog saveza. Od 1972. godine aktivni je kuglački sudac sa „A“ licencom. Predsjednik je komisije HKS-a za izradu pravila u kuglanju, te predsjednik natjecateljske komisije. Hrvatski kuglački savez nagradio ga je zlatnom značkom i zahvalnicom za doprinos u razvoju i unapređenju kuglačkog sporta u RH.
Predlagatelj: Kuglački savez PGŽ

2007. godina

Nikola Mikuličić

Nikola Mikuličić

Rođen 1932. Svojim dugogodišnjim radom u nogometu, rukometu, skijaškom  trčanju te poglavito u odbojci gospodin Nikola Mikuličić ostvario je značajna sportska postignuća, te dao neizbrisiv doprinos u razvoju  sporta u Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji. Obnašao je veliki broj sportskih funkcija od predsjednika klubova  do direktora, ali u  prvom redu on je volonter i zaljubljenik u sport na kojeg se i danas sa njegovih 75. godina može računati. Danas djeluje u funkciji direktora Ženskog odbojkaškog kluba RIJEKA KVIG.

Milan Tumara

Milan Tumara

Rođen 1933. Ove godine slavi 55 godina aktivnog sudjelovanja u skijaškom sportu. Čovjek izuzetne energije i osobnosti. Dugogodišnji predsjednik i počasni predsjednik Ski kluba RIJEKA, bivši predsjednik, a sada počasni predsjednik Hrvatskog skijaškog saveza. Autor velikog broja objavljenih radova u svezi sa skijaškim sportom te idejni pokretač kandidature Gorskog kotara za Zimsku univerzijadu. Dao je izuzetan doprinos razvoju skijaškog sporta u Primorsko-goranskoj županiji. Za svoje dugogodišnje sportsko djelovanje dobio mnogobrojna priznanja i nagrade od čega izdvajamo: Državnu Nagradu za sport „Franjo Bučar“, Nagradu Hrvatskog olimpijskog odbora „Matija Ljubek“, Odlikovanje predsjednika republike Hrvatske „Red Danice Hrvatske“  i dr.

Ivan Barić

Ivan Barić

Rođen 1947. Od 1957. aktivan sportaš u gimnastici, nogometu te kasnije i u boćanju.  Od 1969 – 1975 predsjednik sportskog društva KOZALA. Od 1977 član Boćarskog kluba „Rikard Benčić“. Od 1985. predsjednik BK „Rikard Benčić“, „Benčić GMT“, „Benčić DSK“ i „Benčić Vargon“. Član je Skupštine Hrvatskog boćarskog saveza. U periodu njegovog predsjednikovanja osvojio je mnoge titule prvaka države i pobjednika Kupa Hrvatske. Za svoj sportski rad dobio je mnogobrojna priznanja, Nagradu Hrvatskog boćarskog saveza, Nagradu Grada Rijeke za najboljeg sportskog djelatnika i Nagradu Riječkog boćarskog saveza.

2006. godina

Milan Baričević

Kuglački klub Crikvenica
Nakon osmogodišnje rukometne karijere sudjeluje u osnivanju i preuzima vođenje ženskog kuglačkog kluba «Val»,vođenje  muškog drugoligaša «Crikvenica», te kuglački klub Rijeka –  KWSO. Danas obnaša dužnost predsjednika KK «Crikvenica», jedini je međunarodni kuglački sudac u RH, Predsjednik komisije za objekte u Hrvatskom kuglačkom savezu, Potpredsjednik Svjetske kuglačke federacije, Predsjednik sudačke komisije Međunarodne kuglačke federacije, član Komisije za unapređenje sporta pri Svjetskoj kuglačkoj federaciji.

Dušan Branković

Dušan Branković

Predsjednik IO Odbojkaškog saveza PGZ, Predsjednik Udruge sudaca PGŽ, tajnik OK INA Delta Mlaka.
Odbojku je počeo igrati 1955. godine u nekoliko riječkih klubova gdje je postizao zapažene rezultate, te je bio juniorski reprezentativac Hrvatske. Paralelno uz igračku karijeru počeo se baviti suđenjem. Savezni sudac postao je 1986, a nekoliko godina kasnije počinje suditi Prvu saveznu ligu Jugoslavije. Danas je delegat 1A Hrvatske odbojkaške lige, te međunarodni delegat CEV-a. U nekoliko navrata bio je član IO Udruge sudaca Hrvatske. Pokretač svih aktivnosti Odbojkaškog kluba INA Delta Mlaka u kojem djeluje nekoliko desetlječa u svim funkcijama, stvarajući nove naraštaje odbojkaša, trenera i odbojkaških sudaca.

Ivica Kovačević

Ivica Kovačević

Predsjednik Nadzornog odbora Skijaškog saveza PGŽ
Ostavio je traga u skijaškom i nogometnom sportu, te   ostalim sportskim djelatnostima. Međunarodni skijaški sudac za nordijske i savezni sudac za alpske discipline od 1954., a skijaške skokove od 1971 godine. Obavljao je dužnost predsjednika Hrvatskog skijaškog saveza, te sudjelovao u organizacijskom odboru mnogih državnih i republičkih prvenstava u Delnicama. Nakon prestanka igračke nogometne karijere položio je ispit za nogometnog suca, delegata i sudačkog instruktora. Dvije godine bio je  predsjednik HNK Goranin. Aktivno uključen u rad komisije za sport. Bio je na čelu press službe Eurposkog prvenstva u košarci, te je pratio i sve ostale važne sportske događaje.

2005. godina

Zdenko Jurković

Zdenko Jurković

Šahovski klub Goranka – Ravna Gora
Kao mladi učitelj osnovao je 1964. godine Šahovsku družinu u Osnovnoj školi u Ravnoj Gori koju vodi neprekidno 42 godine i kroz koju je prošlo gotovo tisuću mladih šahista iz Ravne Gore, te nekoliko tisuća iz Hrvatske i inozemstva. Polaznici Šahovske družine ostvarili su 30 naslova prvaka Hrvatske. Šahovska družina prerasla je u Šahovski klub Goranka koji pod njegovim vodstvom djeluje preko 30 godina. Klub se 14 godina natječe u Prvoj Hrvatskoj šahovskoj ligi seniora, žena i juniora. Svoju ljubav prema šahovskoj igri neumorno širi po čitavom Gorskom Kotaru, otoku Krku i cijeloj županiji.

Aleksander Mikuličić

Aleksander Mikuličić

Savez za športski ribolov na moru PGŽ
Rođen 1920. g. Prije II svjetskog rata aktivni plivač JŠK Victorie u Sušaku, Šezdesetih godina prošlog stoljeća aktivni je sportski podvodni ribolovac, ronilački instruktor, sudac te sportski djelatnik. Bio je osnivač i predsjednik nekoliko klubova za podvodne aktivnosti i sportski ribolov. Vodio Hrvatsku seniorsku reprezentaciju ribolovaca sa brodice na svjetskom prvenstvu 1993.,1994.,1995. godine. Kao sportski djelatnik obnašao veliki broj odgovornih funkcija od vođenja klubova, gradskih i regionalnih saveza sve do Nacionalnog saveza u kojem je još uvijek član Nadzornog odbora. I sa svojih 86. godina aktivan je kao tajnik Saveza za športski ribolov na moru Primorsko-goranske županije.

2004. godina
 

Pavoković Ivan

Proveo je u sportu preko 50.g. u ulogama trenera, suca, organizatora i sportskog funkcionara. Djelovao je u većem broju sportova, a najveći doprinos dao je u dizanju utega i organizaciji i razvoju školskog sporta. Bio je nepokolebljivi borac za afirmaciju temeljnih vrijednosti sporta i njegovoj usmjerenosti na zdravstvene i odgojne vrijednosti sporta, a posebno za što masovnije uključenje mladih u sport. 

Krunoslav Penkala
Djeluje neprekidno 43 godine u teniskom sportu Opatije. Jedan je od inicijatora organizacije teniskih natjecanja veterana, te je bio njihov dugogodišnji predsjednik. I danas se aktivno natječe u kategoriji 85+

Josip Ćuk

Nakon uspješne sportske karijere u streljaštvu u tijeku koje je bio Europski prvak te 17 puta prvak Jugoslavije i 22.puta Hrvatske, nastavio je s radom u streljaštvu kao trener i sportski funkcionar. Po preseljenju u Malinsku go.1976. osnovao je SK «DUB» u kojem djeluje 27 god. kroz koje vrijeme je stvorio i odgojio 20 reprezentativaca. 1991.g. postaje izbornik Hrvatske reprezentacije, te vodi hrvatske strelce na Olimpijadi u Barceloni.

Stanić Slavko

Djeluje u boćarskom sportu od 1976.g. Instruktor je I i II stupnja, te nacionalni boćarski sudac. Bio je učitelj s Europskim i svjetskim prvacima poniklim u BK «Drenovi». Obavljao je niz značajnih dužnosti u boćarskom sportu Županije, a između ostalog je bio izbornik hrvatske reprezentacije.

Ante Dropuljić

Proveo je u Atletskom klubu «Kvarner» 31. g. kao trener, a nakon toga kao sportski djelatnik i atletski sudac. U svom kontinuiranom radu odgojio je brojne generacije atletičara, te je na taj način zadužio atletski sport.