[IN MEMORIAM] Frane Nonković (1939. – 2023.)
Za svoj je športski rad dobio je niz priznanja, a među inim Jugoslavenskog olimpijskog komiteta, Hrvatskog vaterpolskog saveza, Športskog društva Primorje te sportskih saveza Zadra, Dubrovnika i Rijeke. Dobitnik je Nagrade za životno djelo Zajednice sportova PGŽ.
Veći dio igračke karijere proveo je u VK Primorje u Rijeci. Bio je glavni autor povratka VK Primorja EB među prvoligaše 1970. godine, u ulozi trenera i igrača. Kao igrač osvojio je srebrnu medalju na OI u Tokiju 1964.,srebrnu medalju na Europskom prvenstvu u Leipzigu 1962. godine, srebrnu medalju na Mediteranskim Igrama u Napulju 1963., i zlatnu medalju na Univerzijadi u Sofiji 1961. Kao igrač dubrovačkog Juga jednu godinu bio je prvi strijelac jugoslavenske lige.
Nakon igračke karijere posvetio se trenerskom pozivu. Od Primorja je stvorio stabilnog prvoligaša i izgradio je temelje za borbu za prvaka Jugoslavije (1978. treće mjesto, 1979. drugo mjesto). Na zamolbu VK Delfin iz Rovinja jednu godinu je na amaterskoj osnovi bio savjetnik struke kluba. Kao trener doveo je Primorje u finale Kupa pobjednika kupova 1977. godine. Primorje je finale igralo u Šibeniku (na Kantridi još nisu bili osigurani uvjeti za zimske utakmice) i osvojilo je drugo mjesto. Nakon tog turnira ponuđeno mu je mjesto pomoćnika trenera reprezentacije Jugoslavije; glavni trener bio je pok. Miro Ćirković. Prilikom otvaranja balonom natkrivenog plivališta na Kantridi, Primorje je organiziralo poluzavršnicu za prvaka Europe i osvojilo treće mjesto.
Među inim bavio se i vaterpolo suđenjem od 1987. godine, a kasnije postaje delegat i kontrolor suđenja. Jedan je od osnivača Vaterpolskog saveza Primorsko-goranske županije, gdje je do nedavno aktivno djelovao kao član Izvršnog odbora. Obnašao je niz funkcija u Hrvatskom vaterpolskom savezu (bio je predsjednik Stručne komisije Hrvatskog vaterpolskog saveza).