U okviru tjedna psihologije, 22.2.2023., na Kineziološkom fakultetu održana je tribina Poremećaji hranjenja u sportu. Tribini je, uz predavače, prisustvovalo oko 200 sudionika, trenera, roditelja, sportaša, studenta kineziologije, i psihologije, liječnika i kineziologa, što pokazuje široki na interes sportske javnosti za ovu intrigantnu temu.
Mogu se istaći sljedeći zaključci:
– Zahtjevi suvremenog sporta su veliki, a sport se prezentira kao koristan za zdravlje, no to nije uvijek tako. Premalo se govori o mentalnom zdravlju sportaša koje može biti narušeno pa je važno provoditi edukacije trenera i sportskih kadrova kako bi se što prije uočila potencijalna odstupanja jer rano prepoznavanje simptoma donosi bolju prognozu izlječenja.
– Istraživanja pokazuju da je prevalencija poremećaja hranjenja veća u sportskoj nego u općoj populaciji, osobito među sportašicama, a javlja se i u natjecateljskom i rekreativnom sportu. U javnosti se ističu problemi vezani uz pretilost i debljinu dok se s druge strane gotovo zanemaruje informacija da su zdravstvene poteškoće koje dolaze s pothranjenosti još i više zabrinjavajuće i traže ozbiljnu interdisciplinarnu intervenciju. Uz anoreksiju i bulimiju javljaju se i problemi emocionalnog prejedanja i niz nespecifičnih poremećaja hranjenja kojima je zajednička opsesivna briga za izgled, tijelo i tjelesnu masu.
– U RH postoji oko 250 000 registriranih sportaša o čijem se zdravlju brine kroz liječničke preglede kojima se provjerava zdravstvena spremnost sportaša za natjecanje, a liječnici koji provode te preglede ističu da se oni provode ispod standarda struke. Hrvatsko društvo za sportsku medicinu trenutno izrađuje pravilnik koji će uključivati minimalni opseg pregleda kako bi se priječili neželjeni događaji kojih smo, nažalost, svako malo svjedoci. U sadašnjim standardima ne postoji nikakav kriterij za provjeru prisutnosti poremećaja hranjenja kod sportaša na redovnim liječničkim pregledima, iako su neke metode kojima bi se to moglo pratiti relativno jednostavne (npr. BMI, upitnici).
– Poremećaji hranjenja su teška tema za sportaše, roditelje i trenere, često prolaze lako „prolaze ispod radara“ i vrlo su otporni na promjenu. To podupire kultura nekih sportova, npr. estetskih ili onih s težinskim kategorijama, koja potiče ponašanja tipična za poremećaje hranjenja koji mogu imati ozbiljne ishode (pr. anoreksija poremećaj s najvećom smrtnosti od svih psiholoških poremećaja), a oporavak obično traje 6 do 8 godina.
– U razvoju, ali i prevenciji poremećaja hranjenja kod sportaša treneri i sportske institucije imaju veliku ulogu i odgovornost. Važno je da svojim zrelim ponašanjem pokažu da su spremni staviti sportaša na prvo mjesto, ispred rezultata jer nekad je cijena pobjede jednostavno previsoka.
– U formativnim i psihološki osjetljivim godinama puberteta i rane adolescencije, kad se tijela mijenjaju, promjene mogu biti iznenađujuće za mladog sportaša ali i za trenere. Pritisak vezan uz zadržavanje prijašnjeg izgleda i zaustavljanje prirodnih promjena može biti poguban po tjelesno i mentalno zdravlje.
– Kad nastupi poremećaj sportaši i okolina izuzetno teško prihvaćaju problem i slaba je motivacija za liječenje, što održava simptome. Takvi poremećaji pogađaju cijelu obitelj i sportsku socijalnu okolinu, osobito u teškim slučajevima kada je nužno prestati s treniranjem.
Praktične preporuke za trenere:
– Ne vagati javno sportaše
– Ne komentirati izgled
– Izbjegavati posramljivanje zbog izgleda i težine kao motivacijsku tehniku
– Izbjegavati potkrepljivanje gubljenja kilograma
– Ne komentirati hranu za vrijeme jela s takvim osobama
– Pokazivati strpljivost, brižnost, razumijevanje i davati podršku
– Trener autoritetom može djelovati na sportaša u borbi za zdravlje i upućivanju na liječenje
– Važna je osobna odgovornost i kritičko promišljanje trenera o svojim eventualnim postupcima koji mogu ugroziti mentalno zdravlje sportaša
– Nužna je edukacija i trenera i roditelja i sportaša o ovoj problematici i interdisciplinarna suradnja stručnjaka u pristupu traženja rješenja.
Potrebna je velika podrška javnosti da bi se stvari mijenjale i čuvalo zdravlje mladih, važno je da svi budemo ustrajni kada se govori o temama vezanim uz poremećaje hranjenja pri čemu se posebno treba fokusirati na prevenciju. Znanjem destigmatiziramo mentalne poremećaje kojih ima i u sportu i toga se ne treba sramiti nego promptno djelovati i potražiti stručnu pomoć.
Prof. dr. sc. Renata Barić, sportski psiholog
Kineziološki fakultet Zagreb
