IN MEMORIAM – Stanko Pavlinić (Sušak, 23. 9. 1945. – 19.3.2023.), svestrani sportaš, trener i sportski djelatnik.
Završio je Srednju tehničku brodograđevnu školu 1964. i diplomirao na Pedagoškoj akademiji u Rijeci 1971. sa zvanjem nastavnika tjelesnog odgoja. Potom je kao izvanredni student apsolvirao na Visokoj školi za tjelesnu kulturu u Ljubljani.
Odrastao je u Malom škveru u Martinšćici. S obitelji se 1951. preselio na područje današnjeg Mjesnog odbora Školjić-Stari grad kad mu je otac postao direktor riječke Gradske biblioteke i čitaonice. Učlanio se 1955. u DTO Partizan Rijeka III – Sušak i počeo trenirati sportsku gimnastiku pod vodstvom →Jove Rapaića. Najveći uspjeh ostvario je u narodnom višeboju 1964. kada je u Sisku postao juniorski prvak Hrvatske. Potom bio 4. na državnom prvenstvu u Tuzli. Kao perspektivni gimnastičar bio je na širem popisu potencijalnih kandidata za sudjelovanje na Olimpijskim igrama 1968. ali je nakon teške ozljede 1966. i duge rehabilitacije odustao od daljnje sportske karijere. Paralelno je od 1958. do 1961. bio član rukometnih sekcija Rijeke i Primorja te RK Poleta. Bavio se aktivno i nogometom, nastupajući za Lučki radnik od 1960. do 1964. u juniorskoj regionalnoj ligi, a potom je kao senior igrao za Primorje od 1968. do 1971. u međuopćinskoj ligi.
Rano ga je počeo zanimati trenerski posao. Do 1971. trenirao je gimnastičare u DTO Partizanu Rijeka III – Sušaku. Godine 1969. s natjecateljima Partizana u pionirskoj, omladinskoj i seniorskoj konkurenciji osvojio je više pojedinačnih i ekipnih naslova na Prvenstvu Hrvatske. U SRD Lubenu iz Rijeke od 1969. do 1972. radio je kao trener plivanja perajama i brzinskog ronjenja. Pod njegovim vodstvom članovi Lubena osvojili su mnogo pojedinačnih i štafetnih državnih naslova te ekipne naslove prvaka SFRJ 1971. i 1972. U reprezentaciji Jugoslavije bio je savezni trener: u plivanju perajama i brzinskom ronjenju (1971. – 1975.), u podvodnom ribolovu (1972. – 1973.) i orijentacijskom ronjenju (1973.). U plivanju perajama i brzinskom ronjenju vodio je repr. na Europskom prvenstvu 1972. u Moskvi i 1974. u Potsdamu te na Međunarodnom prvenstvu Francuske 1972. u Nancyju, kada su osvojili tri medalje. Najveći uspjeh kao savezni trener ostvario je u orijentacijskom ronjenju na Svjetskom prvenstvu 1973. u Lokvama, kada je osvojena zlatna medalja u grupnoj disciplini i srebrna medalja u ukupnom poretku muških repr. Godine 1975. bio je trener repr. Hrvatske u sportskoj gimnastici. Dao je doprinos riječkim klubovima i kao kondicijski trener. Pripremao je muške seniorske ekipe: VK Primorja (1968.), RK Kvarnera (1974. – 1975.), KK Kvarnera (1975. – 1976.), RK Zameta (1980. – 1981.), KK Kvarnera (1982.) i seniorke ŽRK Zameta (1997. – 1998.) U Ženskom gimnastičkom klubu Vita iz Rijeke bio je nakon osnivanja voditelj programa treniranja gimnastičarki (2000. – 2011.).
U Savezu za sportski ribolov na moru i podvodne aktivnosti SFRJ bio je od 1971. do 1975 član predsjedništva i Komiteta za podvodne aktivnosti. U Rukometnom savezu Rijeke bio je član Upravnog odbora (1979. – 1981.). i predsjedništva (1981. – 1985.). Sudjelovao je u reaktiviranju Udruženja pedagoga fizičke kulture Grada Rijeke te bio dopredsjednik (1992. – 1996.). U Hrvatskom gimnastičkom savezu bio je član Izvršnog odbora (2005. – 2011.). Bio je osnivač i dopredsjednik Saveza školskih sportskih društava Grada Rijeke i član IO Saveza školskih sportskih društava Primorsko-goranske županije. Sudjelovao je u radu više riječkih klubova. Inicirao je i osnovao VK Burin u kojem je bio potpredsjednik (1972. – 1980.). Potom je inicirao i osnovao AK Gornja Vežica 1979. (dopredsjednik 1979. – 1986.) te KMN Stari Grad 1980. i ŽGK Vita 2000. Reaktivirao se 2019. i sudjelovao na Osnivačkoj skupštini Gimnastičkog kluba Opatija. Stekao je zvanje atletskog i plivačkog suca. Izradio je pravila za odvijanje natjecanja u plivanju perajama i brzinskom ronjenju u SFRJ 1972. i pravila za natjecanja u podvodnom ribolovu u SFRJ 1975. Bio je rukovodilac i licencirani predavač na tečaju za rukometne trenere 1985. u Rijeci.
U svojoj struci radio je kao nastavnik tjelesnog odgoja u tri srednje i dvije osnovne škole u Rijeci od 1971. do 1975. te u OŠ Gornja Vežica od 1975. do 2010. i odlaska u mirovinu. Bio je voditelj raznih školskih aktivnosti u odbojci, rukometu, nogometu, atletici, sportskoj gimnastici itd. Posebno se istaknuo u vođenju ŠSD Gornje Vežice (1990. – 2010.) koje je u tom periodu postalo jedno od najuspješnijih ŠSD-a na županijskoj razini. Jedan je od najsvestranijih trenera i sportskih djelatnika u povijesti sporta Rijeke i PGŽ-a.
Dobitnik je Nagrade za životno djelo Zajednice sportova PGŽ-a, 2010. godine.
Obitelji i prijateljima izražavamo iskrenu sućut.
